Svjetski dan Roma

img

Istraživanje Ekspertnog savjeta za Ljudska prava i izbjeglice

8. april obilježava se kao Svjetski dan Roma. Ekspertni savjet „Ljudska prava i izbjeglice“ Platforme za progres je detaljno istražio stanje romske populacije u bosanskohercegovačkom društvu, analizirao međunarodni okvir, te važeće zakone koje štite romsku populaciju, i na o-snovu istraživanja dao zaključak, preporuke i prijedloge. Zaključci preporuke i prijedlozi su dati na osnovu analiziranog međunarodnog-pravnog i zakonskog okvira, te su upućene državnim nadležnim organima i društvu.

Romska populacija spada u manjinsku populaciju, uvidjeli smo da postoji diskriminacija na osnovu pripadnosti romskoj populaciji. Razradili smo i trenutno stanje romske populacije tokom pandemije Covid-19, jer smatramo da populacija koja je diskriminisana posebno ima teži položaj u odnosu na druge u stanju Pandemije.

Uoči obilježavnja Svjetskog dana Roma naš je zadatak da utvrdimo da postoji diskriminacija romske populacije, te ponudimo rješenja, kako bi sljedeći Svjetski dan Roma obilježavali sa manje diskriminacije, a sa većim stepenom zadovoljenih prava i sloboda koju romska populacija ima zagarantovanu, kao i svi građani Bosne i Hercegovine.

Međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine

Bosna i Hercegovina je članica Ujedinjenih nacija od 1992. godine, a članica Vijeća Evrope od 2002. godine. Bosna i Hercegovina je ratificirala niz međunarodnih dokumenta koji garantuju ljudska prava i slobode. Među njima je i niz dokumenata koji garantuju prava nacionalnim manjinama. Jedna od tih manjina je i romska populacija.

Bosna i Hercegovina je usvojila niz međunarodnih standarda, što znači da svakom građaninu/ki bez obzira na vjeru, naciju, rasu, ili neku drugu pripadnost mora zagorantovati jednaka prava i slobode. Međunarodni standardi važe i za romsku populaciju. Međunarodni standardi govore sljedeće a to je: „svakome su dostupna sva prava i slobode bez razlike bilo koje vrste, kao što su rasa, boja, spol, jezik, religija, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, imovina, rođenje ili neki drugi status, te se države članice obavezuju da poštuju i da jamče priznata prava svim pojedincima koji se nalaze na njenoj teritoriji i potpadaju pod njenu vlast bez ikakvog razlikovanja, naročito u pogledu rase, boje kože, spola, jezika, vjeroispovijesti, političkog ili svakog drugog uvjerenja, nacionalnog ili društvenog porijekla, imovine, rođenja ili drugog statusa.“

Međunarodni standardi su jasni, i oni kao takvi omogućavaju svima jednaka prava i slobode bez razlike.

Romska populacija u Bosni i Hercegovini je zaštićena Konvencijom o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije (CERD). U članu 5. obavezuje države članice da: „zabrane i da ukinu rasnu diskriminaciju u svim njenim oblicima i da jamče pravo svakome na jednakost pred zakonom bez razlike na rasu, boju ili nacionalno ili etničko porijeklo, a Protokol 12 uz Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i slobodama (EKLJP) propisuje da je:„država članica dužna da osigura svakoj osobi uživanje svih prava utvrđenih zakonom bez diskriminacije po bilo kojem osnovu...“

Okvirna konvencija za zaštitu prava nacionalnih manjina je utvrdila da je zaštita manjina sastavni dio međunarodnih standarda i međunarodne zaštite ljudskih prava i sloboda, te da je država ugovornica međunarodne zaštite ljudskih prava i sloboda (Bosna i Hercegovina je jedna od ugovornica) dužna da zaštiti pripadnike manjinske populacije i osigura svima jednakost pred zakonom i jednakost u skladu sa zakonom. Okvirna konvencija obavezuje i države da usvoje mjere, kao što su ekonomske, socijalne i druge koje će manjine izjednačiti sa većinom.

Praćenje izvršavanja međunarodnih obaveza se vrši periodično (svake četiri godine), izvještaj se predaje nadležnom komitetu ili komitetima radi analize, te donošenja zaključaka i preporuke.

Bosni i Hercegovini je izdat niz opštih preporuka, te preporuka koje se odnose isključivo na romsku populaciju, obzirom da se radi o populaciji koja je specifično diskriminsana u Bosni i Hercegovini. Komiteti su donijeli niz preporuka kako bi se utvrdio napredak u odnosu na preporuke koje je uputila UN svojim izvještajima.

Bosna i Hercegovina je poslala svoje periodične izvještaje koji su razmatrani od 2005.-2006. godine, a 2010.godine je počeo novi ciklus razmatranja periodičnih izvještaja od strane komiteta.

UN tijela su donijela niz preporuka koja se tiču prava Roma, a to je da se u Bosni i Hercegovini osigura vladavina prava, te da se osigura pravo na zdravstveno i socijalnu zaštitu, pravo na obrazovanje, te pravo na stanovanje. Različiti komiteti su razmotrili određena područja u skladu za koje su područje i osnovani. Komiteti su se osvrnuli i na prava Roma u bosanskohercegovačkom društvu.

Tako je odnosu na opća pitanja položaja Roma, Komitet za eliminaciju rasne diskriminacije (CERD) izrazio zabrinutost u vezi činjenice da popis ljudskih prava i osnovnih sloboda sadržanih u članu 2. stavu 3. Ustava BiH, a koja su pokrivena zabranom diskriminacije u članu 2. stavu 4. ne uključuje sva građanska, kulturna, ekonomska, politička i socijalna prava zaštićena po članu 5. Konvencije o eliminaciji svih oblika rasne diskriminacije, te je predložio da država članica poduzme potrebne zakonodavne mjere kako bi osigurala da se zabrana etničke diskriminacije iz člana 2. stava 4. Ustava BiH primjenjuje u odnosu na uživanje svih prava i sloboda iz člana 5. Konvencije.

Komitet za eliminaciju rasne diskriminacije (CERD) je izrazio zabrinutost da Vijeće Roma kao krovna organizacija sastavljena od nevladinih organizacija romske populacije, koja predstavlja interes Roma je zanemarivana od strane izvršne vlasti, tačnije Vijeća Ministara, te da je Vijeće Ministara dužno da da veće sredstva Vijeću Roma i obavijesti ih o svim odlukama koji utiču na interese romske populacije (ovo je doneseno u skladu sa Općim preporukama Komiteta broj 27.)

Komitet za eliminaciju rasne diskriminacije je izrazio zabrinutost u pogledu Nacionalne strategije za Rome, kritikovao je da dovoljno nije identificiran problem Roma, raspodjela sredstava Romima, kako i da nije identificiran organ koji je nadležan za rješavanje probleme diskriminacije romske populacije, te zahtijeva što prije revidiranje Nacionalne strategije u pogledu identificiranja problema Roma i pravilne raspodjele budžetskih sredstava.

Komitet za eliminaciju rasne diskriminacije  je iskazao i svoju duboku zabrinutost za teškoće sa kojima se susreću pripadnici romske populacije pri vađenju osobnih dokumenata, uključujući rodne listove, lične karte, pasoše i druge dokumente koji se tiču zdravstvenog osiguranja i socijalnih beneficija, te je naložio državi članici da poduzme hitne korake uklanjajući administrativne prepreke, kako bi osigurali da svi Romi imaju pravo pristupa osobnim dokumentima, a koji su im neophodni u uživanju njihovih ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava kao što su zaposlenje, stanovanje, zdravstvena zaštita, socijalna sigurnost i obrazovanje.

U odnosu na prava Roma, Komitet za ekonomska, socijalna i kulturna prava (ESKP) je apelirao na Bosnu i Hercegovinu da osigura pravo Romima na povrat svoje predratne imovine, garantira prava zadržavanja stana u zakupu stanovnicima romskih naselja, te osigura odgovarajući alternativni smještaj ili kompenzaciju Romima i predratnim stanarima koji su deložirani iz svojih naselja i domova (ovo je doneseno u skladu sa Općim komentarom Komiteta br.7.11)

Komitet za ljudska prava je zabrinut u vezi sa izvještajima o diskriminaciji i nasilju počinjenom nad Romima i bilježi da izvještaj države članice ne sadrži informacije o mogućnostima Roma da dobiju instrukcije na romskom jeziku o svom jeziku i kulturi, zbog čega Komitet smatra da država članica treba intenzivno poduzimati programe javnog informiranja kako bi spriječila predrasude o Romima u društvu. Također, država treba uključiti u svoj sljedeći periodični izvještaj detaljne informacije o poduzetim mjerama u smislu provođenja lingvističkih i obrazovnih prava Roma koji su zaštićeni prema Zakonu o zaštiti prava osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama, djelotvornosti takvih mjera, broju romske djece koja pohađaju nastavu na svom jeziku i o svojoj kulturi, razvrstanih po spolu, starosti, mjestu prebivališta, kao i o broju nastavnih sati po sedmici.

U odnosu na pravo manjina na rad, Komitet je izrazio zabrinutost zbog niske zastupljenosti etničkih manjina, posebno Roma na tržištu rada, zbog čega je preporučio državi članici da poboljša upošljavanje etničkih manjina, uključujući u javnom i privatnom sektoru, kroz implementiranje strategija koje će obučavati i kvalificirati takve osobe za poslove na tržištu rada, dajući podsticaj poslodavcima za upošljavanje, i uspostavljanje nezavisnog mehanizma na državnom nivou kako bi se adresirala diskriminacija pri upošljavanju i promociji u javnom i privatnom sektoru.

U odnosu na pravo manjina na stanovanje, Komitet je izrazio zabrinutost što mnogi ljudi različitih nacionalnosti, posebno Romi, nisu u mogućnosti vratiti se u svoje prijeratne domove zbog nedostatka dokaza o vlasništvu ili zbog propusta vlasti da deložiraju ili kazne privremene korisnike koji često unište ili opljačkaju imovinu prije napuštanja iste. Komitet je također izrazio zabrinutost zbog izvještaja da su mnoga privremena naselja u kojima su živjeli Romi prije rata uništena, te da se Romi i dalje deložiraju iz njihovih privremenih naselja, bez dodjeljivanja adekvatnog alternativnog smještaja, a s obzirom na činjenicu da Romi često nisu u mogućnosti iznajmiti privatni smještaj zbog rasne diskriminacije/ili siromaštva

U odnosu na pravo manjina na obrazovanje istakli su da veoma mali broj maloljetnih Roma pohađa osnovne i srednje škole, a razlozi se uglavnom odnose na nedostatak sredstava većine romskih porodica da finansiraju odjeću, prijevoz do škole i udžbenike za svoju djecu, te su naložili državi da djelotvorno implementira preporuke sadržane u Planu Akcije za obrazovne potrebe Roma i drugih nacionalnih manjina (2004) i da iskorijeni diskriminaciju romske djece i djece koje pripadaju drugim etničkim manjinskim grupama od strane učitelja, školskih vlasti i učenika te njihovih porodica. Državi je preporučeno i da promovira jednak pristup romske djece osnovnom, srednjem i tercijarnom obrazovanju, npr. kroz dodjelu stipendija i refundiranje troškova za udžbenike i troškove putovanja u školu, te da pažljivo kontrolira pohađanje škole od strane romske djece.

Komitet je zaključio da Bosna i Hercegovina preporuke iz 2005. i 2006. godine nije ispoštovala, te je mnoge ponovila na novom ciklusu razmatranja izvještaja iz 2010. godine. Iako je Bosna i Hercegova pohvaljena od strane komiteta u pogledu donošenja Zakona o zaštiti prava nacionalnih manjina FBIH i RS, te pohvaljena za donošenje Zakona o zdravstvenoj zaštiti (koji omogućava pristup zdravstvenoj zaštiti nacionalnih manjina) utvrđeno je da je Bosna i Hercegovina:

  • Dužna da provede vlastiti Akcioni plan o potrebama Roma, obzirom da implementacijom istog, se stvara konfuzija u pogledu raspodjele budžeta za Rome i druge manjinske grupe.
  • Dužna da omogući djeci romske populacije obrazovanje bez straha od diskriminacije
  • Dužna da omogući obrazovanje na romskom jeziku.
  • Dužna da omogući stambeno zbrinjavanje Roma
  • Dužna da izmijeni Izborni zakon na osnovu potpisanog Međunarodnog pakta za građanska i politička prava, tako da se uredi izborni sistem, na način da Romi imaju pristup aktivnom i pasivnom biračkom pravu.
  • Dužna da radi na suzbijanju i eliminaciji rasne diskriminacije nad Romima, te da se donese zakon koji bi zabranio organizovanje udruženja koja promovišu rasizam i diskriminaciju.

Bosna i Hercegovina je dobila kritike od međunarodnih tijela da ne radi dovoljno na zadovoljavanju prava na zdravstveno i socijalno osiguranje, obrazovanje, stanovanje u pogledu romske populacije.

Bosna i Hercegovina već ima određene zakone kao što je Zakon o zaštiti prava nacionalnih manjina – u oba entiteta, Zakon o zdravstevnom osiguranju FBIH, Zakon o zabrani diskriminacije BIH koji jamče prava nacionalnim manjinama a samim tim i Romima, međutim ovi zakoni se dovoljno ne implementiraju mišljenje je međunarodnih tijela.

Prema zakonima i međunarodnim dokumentima određena prava Roma su garantovana, međutim u praksi ta određena prava se ne implementiraju.

Bosna i Hercegovina ima složeno državno uređenje uspostavljeno njenim Ustavom koji je presedan i u teoriji i u praksi ustavnog prava. U pravnoj teoriji Ustav je ekskluzivno unutarnji pravni akt u materijalnom, formalnom i proceduralnom pogledu. Ustav je opći akt čiji je predmet reguliranje organizacije javne vlasti i jamčenje individualnih i kolektivnih prava i sloboda. Međutim, Ustav BiH je sastavni dio Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH 9 i to Aneks 4 tog Sporazuma. Ustav BiH je dalekosežan dokument koji obavezuje na “najviši nivo međunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda.” Ustav nalaže da se Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (ECHR) i njeni protokoli u BiH “moraju direktno primjenjivati” i “moraju imati prioritet nad svim ostalim zakonima”, a osnovna ljudska prava navodi u posebnom stavu. Član II 4. Ustava regulira da je država dužna osigurati svim osobama uživanje prava i sloboda predviđenih Ustavom ili međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I uz Ustav BiH i to bez diskriminacije po bilo kom osnovu.

Zakonodavstvo Bosne i Hercegovine

Činjenica da Ustav BiH u preambuli garantira prava prije svega konstitutivnim narodima otvorila je pitanje položaja „ostalih“ u koje se ubrajaju i nacionalne manjine. Ustavom BiH, članovima IV i V, uspostavljen je takav odnos da se pri izboru delegata u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH i tročlano Predsjedništvo BiH biraju samo predstavnici tri konstitutivna naroda: Bošnjaka, Srba i Hrvata. Ustavna kategorija „ostali”, koju prema Ustavu BiH, čini 17 nacionalnih manjina i svi oni koji se ne identificiraju kao konstitutivni narodi, nisu u prilici da se kandidiraju na spomenute najviše političke pozicije. Postalo je jasno da se radi o očitoj diskriminaciji i neravnopravnosti jednog dijela građana BiH da sudjeluju ravnopravno u izborima za najodgovornije funkcije na nivou BiH. Zbog narušavanja prava o slobodi izbora i diskriminacije „ostalih”, koji nisu pripadnici ni jednog od konstitutivnih naroda BiH, kako stoji u Ustavu BiH, uslijedile su tužbe Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, od strana predstavnika romskog i jevrejskog porijekla. Radi se o slučaju tužbi Derve Sejdića i Jakoba Fincija protiv BiH. Veliko vijeće Suda za ljudska prava u Strasbourgu je u slučaju Sejdić-Finci 22. decembra/prosinca 2009. godine donijelo presudu broj: 27996/06, u korist podnositelja tužbe te obavezalo BiH da pristupi ustavnim promjenama koje će biti usklađene sa Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nažalost ova odluka Evropskog suda još uvijek nije implementirana.

Po pitanju postojećih zakona, u periodu nakon pristupanja Deceniji Roma, u BiH su na svim nivoima vlasti doneseni zakoni kojim se stvaraju preduslovi za unaprjeđenje položaja Roma.Tako je 2009. godine donesen Zakon o zabrani diskriminacije.

Nadalje, Zakon o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina BiH (u daljem teksu Zakon o manjinama) utvrđuje prava i obaveze pripadnika nacionalnih manjina u BiH, kao i obaveze organa vlasti u BiH da poštuju, štite, čuvaju i razvijaju etnički, kulturni, jezički i vjerski identitet svakog pripadnika nacionalne manjine u BiH, koji je državljanin BiH.

Ovaj Zakon propisuje i obaveze nižih nivoa vlasti (entiteta, kantona, gradova i općina u BiH) koji su u skladu sa svojim ovlaštenjima, svojim zakonima i drugim propisima dužni potpunije urediti prava i obaveze koje proističu iz Zakona o manjinama i međunarodnih konvencija kojima se uređuju pitanja od značaja za nacionalne manjine, te su dužni u okviru svojih budžetskih sredstava osigurati sredstva radi ostvarivanja prava koja pripadaju nacionalnim manjinama.

Zakon o manjinama propisuje niz prava koja vlasti u BiH trebaju osigurati manjinama uključujući pravo na jezik, informiranje, osiguranje uživanja ekonomsko-socijalnih prava, sudjelovanje u organima vlasti.

Slijedeći principe utvrđene u Zakonu o manjinama BiH, entiteti su također donijeli svoje zakone o manjinama čije odredbe uglavnom na isti način propisuju prava manjina.

Pored zakonodavstva kojim se direktno uređuju prava manjina, u BiH niz drugih zakona kojim se propisuju prava na obrazovanje, zapošljavanje, pristup zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti se trebaju primjenjivati i na pripadnike nacionalnih manjina bez diskriminacije. Određene odredbe u ovim zakonima eksplicitno propisuju obavezu zaštite prava manjina. Tako Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH utvrđuje da jezik i kultura svake značajnije manjine koja živi u BiH poštivat će se i uklapati u školu u najvećoj mjeri u kojoj je to izvodivo, u skladu s Okvirnom konvencijom o zaštiti prava nacionalnih manjina, te svi zakoni u entitetima, kantonima i Brčko Distriktu BiH, kao i drugi odgovarajući propisi iz oblasti obrazovanja uskladit će se s odredbama ovog zakona, najkasnije u roku od šest mjeseci po stupanju na snagu ovog zakona.

Izborni zakon BiH propisuje obavezu pripadnika nacionalnih manjina u izborima za općinski nivo na način koji osigurava njihovu zastupljenost u općinskom vijeću, odnosno u skupštini općine i gradskom vijeću, odnosno skupštini grada srazmjerno procentu njihovog učešća u stanovništvu prema posljednjem popisu u BiH. Broj pripadnika nacionalnih manjina koji se neposredno biraju u općinsko vijeće, skupštinu općine, gradsko vijeće ili skupštinu grada utvrđuje se statutom općine ili grada pri čemu se pripadnicima svih nacionalnih manjina, koji u ukupnom broju stanovništva te izborne jedinice, prema zadnjem popisu stanovništva, učestvuju s više od 3%, garantira najmanje jedno mjesto.

Pored navedenih zakona čija uloga je prvenstveno osiguravanje uživanja prava Romima, Krivični zakon BiH u svom članu 145. osigurava da će u slučaju da neko ugrozi pravo građanina na ravnopravnost biti krivično procesuiran.

Tretnutno stanje

Romi su socijalno-ekonomski jedna od najugroženijih grupa građana Bosne i Hercegovine. Veliki broj pripadnika romske zajednice su nezaposleni i u lošoj ekonomskoj situaciji. Jedan od najčešćih načina obezbjeđenja sredstava za egzistencijalne potrebe su sakupljanje sirovina i bavljenje povremenim poslovima, a zbog kojih su često izloženi nehigijenskim uslovima.

Bosna i Hercegovina je obavezna osigurati sredstva u budžetima za socijalnu pomoć Romima, stambeno zbrinjavanje i stipendiranje učenika, s ciljem poboljšanja ekonomskog statusa, rješavanje stambenih problema i stimulaciju obrazovanja djece. Obzirom da budžet Bosne i Hercegovine još uvijek nije usvojen, romska zajednica je izložena dodatnim poteškoćama.

Trenutna epidemija COVID-19 predstavlja dodatnu opasnost za romsku zajednicu, zbog čega je Odbor za Rome pri Vijeću ministara Bosne i Hercegovine, uputio hitan apel Vijeću ministar Bosne i Hercegovine, Uredu Savjeta Evrope u BiH, te Delegaciji EU u našoj zemlji za hitnu humanitarnu podršku romskoj zajednici u BiH, a u kojem navode da ,,Korona virus predstavlja posebno veliku opasnost za romsku zajednicu jer su Romi najranjiviji kada su u pitanju epidemiološke krize. Epidemije morbila u Evropi su pokazale da su Romi u znatno većoj mjeri ranjivi u takvim epidemijama jer žive u gusto naseljenim zajednicama bez adekvatnog pristupa pitkoj i tehničkoj vodi i kanalizaciji. Višečlane porodice žive zajedno u veoma nehigijenskim uslovima. Zajednica je u velikom procentu zdravstveno neosigurana, neinformisana kada je u pitanju prevencija i sa niskom stopom vakcinacije. Uz to, populacija je najvećim brojem bez socijalnih i redovnih finansijskih izvora, prisiljena da izvore preživljavanja obezbjeđuju skupljanjem sekundarnih sirovina, izlažući se različitim vrstama zaraze.’’. Zbog svega navedenog apelovali su na hitnu humanitarnu intervenciju jer u Bosni i Hercegovini trenutno živi više od 40.000 Roma u preko 65 općina ili oko 75 romskih zajednica. Zbog teške ekonomske situacije i neredovnih primanja, romskoj zajednici je u ovoj situaciji otežana kupovina maski, higijenskih i dezinfekcijskih sredstava kao i osnovnih životnih namirnica, zbog čega je neophodna hitna pomoć prema najugroženijim porodicama, kako bi se, na ovaj način, spriječilo širenje COVID-19 u romskoj zajednici.

Veliki broj pripadnika romske zajednice se bavi prodajom polovne robe na pijacama, što im je uskraćeno trenutnim propisanim mjerama za borbu protiv Korona virusa, zbog čega su ostali bez jedinog izvora primanja.

Jedan od primjera lošeg statusa romskih naselja je i apel koji je uputio predsjednik mjesne zajednice Poljice. Naime, predsjednik mjesne zajednice Poljice Gornje u Lukavcu, Amir Murgić, uputio je apel za pomoć romskoj zajednici na portal Udar u kojem je podsjetio da se na tom području nalazi romsko naselje Svatovac, čiji stanovnici žive u veoma teškim uslovima, te da trenutno nemaju hrane.

Iako je to obaveza države, mladi Romi Brčko Distrikta su 18.03.2020.godine u timovima obišli sve romske zajednice u Brčko Distriktu, te ih informisali o trenutnoj situaciji u državi i svijetu i obavezi pridržavanja mjera koje se odnose na trenutnu situaciju oko Korona virusa.

Romski informativni centar Kali Sara je objavio da je 31.marta World Vision BiH, u sklopu Programa hitnog odgovora na krizne situacije, obezbijedio humanitarnu pomoć u iznosu od 15.000 KM za 300 najranjivijih romskih porodica, kroz podjelu paketa hrane i neprehrambenih higijensko-dezinfekcijskih artikala.

Udruženje Kali Sara – Romski informativni centar u saradnji sa Centrom za podršku Roma „Romalen„ Kakanj, Euro Rom Tuzla, Udruženjem žena Romkinja “Bolja budućnost“ Tuzla i Savezom Roma Republike Srpske Gradiška realiziralo je do danas ovakvu humanitarnu aktivnost u Sarajevu 26.marta za 60 porodica i Tuzli 29 i 31. marta za 120 porodica. U opštinama Kakanj i Gradiška u narednim danima će biti podijeljeno 120 paketa humanitarne pomoći romskim porodicama u sklopu WV donacije.

Preporuke za hitne mjere

  • Usvajanje budžeta Bosne i Hercegovine;
  • Osiguranje maski, higijenskih i dezinfekcijskih sredstava kao i osnovnih životnih namirnica za najugroženija romska naselja;
  • Propisivanje obaveze za sve predsjednike mjesnih zajednica da se staraju o redovnom informisanju Roma o trenutnom stanju epidemije i propisanim mjerama od strane vlasti u BiH.-

Preporuke za dugoročne mjere:

  • Osigurati pravo na zdravstveno i socijalnu zaštitu, pravo na obrazovanje, te pravo na stanovanje svim pripadnicima romske populacije;
  • Poduzimanje potrebnih zakonodavnih mjera kako bi se osigurala zabrana etničke diskriminacije Roma;
  • Vijeće Ministara je dužno da izdvoji veća sredstva Vijeću Roma i obavijesti ih o svim odlukama koje utiču na interese romske populacije;
  • Revidirati Nacionalnu strategiju u pogledu identificiranja problema Roma i pravilne raspodjelu budžetskih sredstava;
  • Poduzimanje hitnih koraka za uklanjanje administrativne prepreke, kako bi se osiguralo da svi Romi imaju pravo pristupa ličnim dokumentima, a koji su im neophodni u uživanju njihovih ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava kao što su zaposlenje, stanovanje, zdravstvena zaštita, socijalna sigurnost i obrazovanje;
  • Osigurati pravo Romima na povrat svoje predratne imovine, garantiranje prava zadržavanja stana u zakupu stanovnicima romskih naselja, te osiguravanje odgovarajućih alternativnih smještaja ili kompenzaciju Romima i predratnim stanarima koji su deložirani iz svojih naselja i domova;
  • Poduzimanje programa javnog informisanja kako bi se spriječile predrasude o Romima u društvu. Također, poduzimanje mjera u smislu provođenja lingvističkih i obrazovnih prava Roma koji su zaštićeni prema

Zakonu o zaštiti prava osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama;

  • Poboljšanje upošljavanja etničkih manjina, uključujući Rome, u javnom i privatnom sektoru, kroz implementiranje strategija koje će obučavati i kvalificirati manjinu za poslove na tržištu rada, dajući podsticaj poslodavcima za njihovo upošljavanje i uspostavljanje nezavisnog mehanizma na državnom nivou kako bi se adresirala diskriminacija pri upošljavanju i promociji u javnom i privatnom sektoru.
  • Izmjena Izbornog zakona na osnovu potpisanog Međunarodnog pakta za građanska i politička prava, na način da Romi imaju pristup aktivnom i pasivnom biračkom pravu.
  • Donošenje zakona koji bi zabranio organizovanje udruženja koji promovišu rasizam i diskriminaciju;

Zaključak:

Pripadnici romske zajednice su jedna od marginaliziranih grupa u Bosni i Hercegovini, što je dovelo do njihove direktne diskriminacije, zbog čega je ugrožen ekonomsko-socijalni status Roma. Taj problem s kojim se Romi svakodnevno susreću je trenutno dodatno pogoršan zbog aktivne epidemije COVID-19. Zbog lošeg ekonomsko-socijalnog standarda Roma, loših uslova života, kao što su: neredovna primanja, neinformisanost, nemogućnost za nabavljanje sredstva za dezinfekciju, rukavica i maski, Romi su jedna od najranjivijih populacija, te nisu u mogućnosti ispuniti propisane mjere za sprečavanje širenja epidemije.

Neophodno je da država obrati dodatnu pažnju i poduzme hitne mjere s ciljem zaštite romske populacije. Takođe je jako bitno realizovati i dugoročne mjere jer je njihov dosadašnji nedostatak zaslužan za loš standard života Roma u Bosni i Hercegovini.