Zašto smo protiv objavljivanja ličnih podataka tokom pandemije?

Istraživanje Ekspertnog savjeta za ljudska prava i izbjeglice

Bosna i Hercegovina je u kritičnom stanju prouzrokovanom pandemijom COVID-19. Pandemija COVID-19 utiče na naš svakodnevni život i svakodnevne potrebe ali i na ekonomiju naše države. Ujedno tu je i dodatnih strah građana/ki našeg društva zbog pandemije COVID-19.

 

Od 21.03.2020. godine svjedoci/kinje smo javnog objavljivanja ličnih podataka na službenim stranicama određenih javnih organa, javnim portalima, te drugim medijima. Objavljuju se imena osoba koja su zaražena COVID-om-19, osoba koje su u izolaciji i samoizolaciji, osoba koje su prekršile navedene mjere izolacije i samoizolacije, osoba na koje su sumnja da su zaražene COVID-om-19 i osoba koje su ušle na teritorij Bosne i Hercegovine iz određenih zemalja.

S tim u vezi Ekspertni savjet „Ljudska prava i izbjeglice“ Platforme za progres je detaljno proveo istraživanje povodom postupaka objavljivanja ličnih podataka, odnosno da li je objavljivanje ličnih podataka dopustivo prema međunarodnom-pravnom okviru, te važećim zakonima Bosne i Hercegovine. Na osnovu toga je donio zaključke i preporuke i prijedloge upućene nadležnim organima, medijima, te svim građanima/kama, obzirom da smo na osnovu detaljnog istraživanja došli/e do zaključka da su se od 21.03.2020. godine u više navrata kršili određeni međunarodni dokumenti, te važeći propisi na teritoriju Bosne i Hercegovine.

Smatramo da i ako su ovo teška vremena za našu državu i društvo, da ne postoji opravdanje za kršenje međunarodnih dokumenata, Ustava Bosne Hercegovine, važećih zakona, te opravdanje za ugrožavanje i kršenje ljudskih prava i sloboda.

Međunarodno – pravni okvir

Pandemija COVID-19 već stvara kompromise između potrebe za očuvanjem javnog zdravlja i ograničenja određenih građanskih sloboda. Estonija, Latvija i Rumunjska već su prijavile primjenu člana 15. Evropske konvencije o ljudskim pravima i slobodama.

Bitno je obrazložiti član 15 Evropske konvencije (odstupanje u vanrednim okolnostima) podrazumijeva. U pomenutom članu se navodi koji članovi se (ne) mogu derogirati i pod kojim okolnostima.

    „1. U doba rata ili druge javne opasnosti koja prijeti opstanku nacije, svaka visoka strana ugovornica može preduzeti mjere koje odstupaju od njenih obaveza po ovoj konvenciji, i to u najnužnijoj mjeri koju zahtijeva hitnost situacije, s tim da takve mjere ne budu u neskladu s njenim drugim obavezama prema međunarodnom pravu.

     2. Prethodna odredba ne dopušta odstupanje od člana 2. osim u pogledu smrti prouzrokovane zakonitim ratnim postupcima, ili člana 3. i 4, stav 1. i člana 7.

3. Svaka visoka strana ugovornica koja koristi svoje pravo da odstupi od odredbi Konvencije obavještava u potpunosti Generalnog sekretara Savjeta Evrope o mjerama koje preduzima i razlozima za njih. Ona, također, obavještava Generalnog sekretara Savjeta Evrope kada takve mjere prestaju djelovati i kada se odredbe Konvencije ponovo počinju u potpunosti primjenjivati.“

Da bi država mogla koristiti pravo iz člana 15 Evropske konvencije ona prvo mora provesti proceduralnu obavezu i obavijestiti Generalnog sekretara Vijeća Evrope o mjerama koje preduzima i razlozima za njih, što Bosna i Hercegovina nije uradila. U slučaju da i jeste obavijestila Generalnog sekretara Vijeća Evrope opet bi svaki oblik ograničenja prava zagarantiranog u Evropskoj konvenciji, država morala opravdati i navesti validan razlog za to ograničenje. Tako da se postavlja pitanje, da li država ima pravo objave imena oboljelih od COVID-19, osoba u izolaciji i samoizolaciji ili osoba koje krše mjere izolacije i samoizolacije?

Po pitanju prava oboljelih osoba član 8 Evropske konvencije (pravo na privatni i porodični život) bavi se zaštitom privatnosti pacijenata.

Poštovanje povjerljivosti zdravstvenih podataka ključno je ne samo za zaštitu pacijentove privatnosti, ali i za održavanje povjerenja te osobe u medicinsku profesiju i zdravstvene usluge uopšte. Bez takve zaštite, osobe kojima je potrebna medicinska pomoć mogu ne potražiti odgovarajuće liječenje, čime je ugroženo vlastito zdravlje. U predmetu Biriuk v. Lithuania aplikanti su tužili novinsku agenciju zbog kršenja privatnosti nakon što je objavljen novinski članak u kojem se citira bolničko osoblje rekavši da su HIV pozitivni. Članak je nastavljen davanjem drugih pojedinosti o njihovom privatnom životu.

Objavljivanje medicinskih podataka novinarima ili uredu tužilaštva također predstavlja miješanje u privatni život pacijenta.

Nadalje, da li vanredna situacija koja je proglašena u Bosni i Hercegovini 17.03.2010. mijenja stvari u pogledu primjene člana 8, jer on sam u svom stavu 2 Evropske konvencije, predviđa slučajeve pod kojim se može izloženo pravo ograničiti? Mišljenja smo da vanredna situacija ne može nikako biti razlog javnog objavljivanja imena oboljelih osoba, jer nema objektivnog opravdanja niti se time postiže legitimni cilj. Jedini efekat koji bi bio postignut objavom imena oboljelih bio bi njihova eventualna diskriminacija, stigmatiziacija, diskriminacija, etiketiranje i linč u društvu. Čime bi se narušio član. 14. Evropske konvencije koji glasi da:

„Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovoj Konvenciji obezbjeđuje se bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.“

Objavljivanjem imena osoba oboljelih od COVID-a-19, osoba u izolaciji i samoizolaciji, te osoba u koji su prekršili mjere izolaciji samoizolacije bi se zasigurno prekršio navedeni član, te bi došlo do diskriminacije, etiketiranja, stigmatiziranja i javnog linča navedenih osoba. Dovoljno je da pogledamo komentare na društvenim mrežama da na primjetimo etiketiranje, stigmatiziranje i javnih linč osoba čija su već imena objavljena.

U pogledu objavljivanja imena osoba koje krše mjere izolacije, situacija je skoro pa ista, ako gledamo sa međunarodno-pravnog aspekta, tačnije, aspekta Evropske konvencije. Država je mogla sankcionisati osobe drugim mjerama (novčana kazna), a ne javnog objavljivanja imena, te na taj način postići legitimni cilj zaštite javnog zdravlja.

Nedavno su Austrija, Njemačka, Italija i Velika Britanija krenule stopama Kine, Južne Koreje i Izraela, gdje su provele praćenje podataka o mobilnim telefonima, javno preslikavanje zaraženih osoba i tehnike masovnog nadzora kako bi se nadziralo i provodila politika izoliranja osoba i socijalnog distanciranja.

Kao što vidimo, druge države, koje imaju daleko veći broj oboljelih, i osoba pod mjerama izolacije, pronašle su druge načine kojima će kontrolirati građanstvo i njihovo poštivanje izrečenih naredbi. Bosna i Hercegovina, iako zemlja u razvoju, može pronaći druge načine pomoću kojih će sprovesti svoju politiku i osigurati sigurnost i opće dobro cjelokupne zajednice, a da pri tome ne zadire u prava na privatnost ostalih ljudi, putem javnog objavljivanja imena. U slučaju statistike, očuvanja i pružanja zdravstvenih usluga, pristup imenima i ličnim podacima naravno mora biti moguć, ali nikako da su ti podaci dostupni široj javnosti preko svih novinskih portala i web stranica.

Zakonodavstvo Bosne i Hercegovine

Ustavom Bosne i Hercegovine, član II. Stav 2. Propisana je direktna primjena Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u Bosni i Hercegovini, te ona ima prioritet nad svim ostalim zakonima.

Upravljanje ličnim podaci u BiH normirano je Zakonom o zaštiti ličnih podataka BiH i Zakonom o slobodi pristupa informacijama BiH.

 

1. Zakonom o zaštiti ličnih podataka BiH normirana je obrada ličnih podataka od strane ovlaštenog kontrolora, a kojim je obradu ličnih podataka definisana na sljedeći način:

„Obrada ličnih podataka podrazumijeva bilo koju radnju ili skup radnji koje se vrše nad podacima, bilo da je automatska ili ne, a posebno prikupljanje, unošenje, organiziranje, pohranjivanje, prerađivanje ili izmjenu, uzimanje, konsultiranje, korištenje, otkrivanje prijenosom, širenje ili na drugi način omogućavanje pristupa podacima, svrstavanje ili kombiniranje, blokiranje, brisanje ili uništavanje.“

Lični podaci su bilo koja informacija koja se odnosi na fizičko lice koje je identificirano ili se na osnovu te informacije može utvrditi identitet lica.

Na osnovu člana 6. Stav 1. Tačke d) i e) Zakona o zaštiti ličnih podataka, kontrolor može obrađivati podatke, bez saglasnosti nosioca podataka, ako je ispunjen jedan od sljedećih uslova:

• ako je obrada ličnih podataka potrebna za ispunjenje zadatka koji se izvršava u javnom interesu;
• ako je neophodna zaštita zakonitih prava i interesa koje ostvaruje kontrolor ili treća strana, i ako ova obrada ličnih podataka nije u suprotnosti s pravom nosioca podatka da zaštiti vlastiti privatni i lični život;

Iz definicije pojma ,,obrada ličnih podataka’’ i propisa iz člana 6. Zakon ne ostavlja mogućnost za javno objavljivanje, ličnih podataka, nego samo njihovu obradu od strane kontrolora ili trećih lica kome su ti podaci dostavljeni.

Članom 17. istog Zakona dozvoljeno je davanje ličnih podataka i trećoj strani, ali je kontrolor o tome dužan obavijestiti nosioca podataka. Ako nosilac podataka ne odobri davanje ličnih podataka, oni se ne mogu otkriti trećoj strani osim ako to nije u javnom interesu.

Međutim, pod pojmom ,,treća strana’’ zakon definiše da je treća strana bilo koje fizičko ili pravno lice, javni organ, agencija ili bilo koje drugo tijelo, osim nosioca podataka, kontrolora, obrađivača i lica koja su pod direktnom nadležnošću kontrolora ili obrađivača, ovlašteni da obrađuju podatke.

Tumačenjem odredbi iz člana 17. treća strana koja dobije lične podatke u svrhu zaštite javnog interesa nema mogućnost iste javno objaviti neodređenom i nepoznatom broju lica, tj. javnosti.

2. Zakonom o slobodi pristupa informacijama BiH normira se mogućnost pristupa i objavljivanja ličnih podataka na sljedeći način:

Na osnovu člana 9. stav 1. nadležni javni organ može objaviti traženu informaciju, bez obzira na lične interese koje se odnose na privatnost trećeg lica, ako je to opravdano javnim interesom, i uzeti u obzir svaku korist i svaku štetu koji mogu proisteći iz toga.

U konkretnom slučaju organi koji su objavili lične podatke osoba oboljelih od COVID-a-19, osoba u izolaciji i samoizolaciji, te osoba u koji su prekršili mjere izolaciji samoizolacije, nisu u potpunosti uzeli u obzir svaku štetu koja može proisteći, čime je ostavljena mogućnost diskriminacija, stigmatizacija, etiketiranje i javni linč osoba čiji podaci su objavljeni, a istovremeno nije propisana bilo kakva mjera ili sankcija za takvo ponašanje. Nadalje, nije osigurana zaštita lica čiji su lični podaci javno objavljeni, niti je izvršena istraga o razlozima nepoštivanja izrečene mjere samoizolacije.

Lokalni organi su imali mogućnosti za sprovođenjem blaže mjere prema licima koja nisu poštovala samoizolaciju u svrhu zaštite javnog interesa, čime bi se izbjeglo nanošenje štete tim licima i narušavanja njihove privatnosti.

Postojeće stanje

Postojeće stanje na teritoriji Bosne i Hercegovine u pogledu zaštite ličnih podataka je zabrinjavajuće. Određene općine, gradovi, te određeni organi Federacije Bosne i Hercegovine su objavili lične podatke osoba pozitivne na COVID-19, lične podatke osoba koje su u samoizolaciji i izolaciji, te lične podatke osoba kojima je određena samoizolacija i izolacija, a koje su prekršile navedene mjere.

U spornoj situaciji i postupcima postavljaju se dva pitanja:

             1. da li se mogu javno objaviti lični podaci osoba koje su pozitivne na COVID-19, te lični podaci osoba koje imaju izrečene mjere izolacije i samoizolacije?

             2. da li lični podaci osoba koje su su prekršili mjere izolacije i samoizolacije se mogu javno objaviti?

Postupci općina i gradova i drugih domaćih organa povodom objavljivanja ličnih podataka

Općina Konjic, općina Čelić, Grad Trebinje, te Uprava za inspekcijske poslove Kantona 10 su objavili spisak osoba u samoizolaciji i izolaciji. Spiskovi ličnih podataka su skinuti sa njihovih web službenih stranica nakon sedmicu dana. Skidanje sa službenih web stranica spiskova navedenih osoba govori da su postupili ishitreno, ali i protivno određenim međunarodnim dokumentima i važećim zakonima. Međutim, učinjena je nenadoknadiva šteta licima čiji su lični podaci objavljeni. Obzirom da spiskovi osoba i dalje kruže različitim portalima, a pojedini političari i dalje zahtijevaju objavljivanje ličnih podataka.

Uprava za inspekcijske poslove Kantona 10 objavila je popis osoba u izolaciji na dan 21.03.2020. godine u kojem su navedeni lični podaci svih lica kojima je naređena izolacija i samoizolacija. Spisak je sadržavao lične podatke o imenu, prezimenu, godini rođenja, gradu/mjestu, zemlji iz koje je došlo lice, datumu početka izolacije, broju telefona.

Općina Konjic je 24.03.2020. godine po preporuci Kriznog štaba Konjic javno objavila na svoj web službenoj stranici lične podatke osoba pozitivne na COVID-19, lične podatke osoba koje su u samoizolaciji i izolaciji, te lične podatke osoba kojima je određena samoizolacija i izolacija, a koje su prekršile navedene mjere, ujedno lične podatke osoba koje su u protekli 14. dana iz Njemačke ušli na teritorij Bosne i Hercegovine, te došli u opštinu Konjic. Spisak je sadržavao ime i prezime navedenih osoba, te njihovu adresu prebivalište odnosno boravišta.

Slične postupke je učinio i Grad Trebinje, te općina Čelić.

Ujedno mogu se ćuti izjave od načelnika/ica i gradonačelnika/ica pojedinih općina i gradova da je objavljivanje osoba u samoizolaciji i izolaciji u javnom interesu. Tako je gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović za tuzlanskiinfo.ba izjavio 24.03.2020. godine da je objavljivanje spiskova osoba kojima je naređena samoizolacija legalno, te je u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama. Gradonačelnik Jasmin Imamović se pozvao na član 8. Evropske konvencije stav 2. Koji glasi da „javne vlasti neće se miješati u vršenje prava ovog prava sem ako to nije u skladu sa zakonom i neophodno u demokratskom društvu i interesu nacionalne bezbjednosti, javne bezbjednosti ili ekonomske dobrobiti zemlje, radi sprečavanja nereda ili kriminala, zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.“

Situacija u entitetu Republika Srpska je i dalje drugačija u odnosu na Federaciju Bosnu i Hercegovinu. Međutim ministar unutrašnjih poslova Republike Srpske Dragan Lukač je izjavio da će se objaviti imena osoba koje su prekršile mjere samoizolacije odnosno izolacije u narednim danima.

Sve navedeno je učinjeno uprkos saopštenju Agencije za zaštitu ličnih podataka Bosne i Hercegovine. Agencija je 23.03.2020. godine izdala saopštenje kojim se zabranjuje objavljivanje osoba koje su pozitivne na COVID-19 ili koje su u izolaciji i samoizolaciji. Agencija je mišljenja da je zabranjeno objavljivanje ličnih podataka osoba koja su pozitivna na COVID-19, te osoba u izolaciji i samoizolaciji. Mišljenja je da će se takvim postupcima narušiti povjerenje u zdravstveni sistem Bosne i Hercegovine. Obzirom da pacijent kako bi se obratio ljekaru/ki, mora postojati jamčenje da će njegovo zdravstveno stanje ostati tajna, čuvanje te tajne se naziva profesionalna tajne. U društvu gdje bi se imena oboljeli od COVID-a-19 objavljivala, te onih u izolaciji i samoizolaciji Agencija smatra da bi došlo do smanjena posjeta ljekaru/ki, što ne bi pogodovala trenutnoj situaciji, te je posjeta ljekaru/ki potrebna u slučaju postojećih simptoma. Ujedno Agencija smatra da bi objavljivanje ličnih podataka doprinijelo daljem širenju COVID-a-19.
Ujedno Općina Banovići je na svom službenom portal i Facebook stranici 30.03.2020. javno objavila ime i prezime građanina Banovića u ime Sanitarne inspekcije Općine Banović, te pozvala građane koji su bili u kontaktu sa navedenim građaninom, da se stave u samoizolaciju, obzirom da postoji sumnja da je isti zaražen. Sanitarna inspekcija se pozvala na član 52. Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti FBIH.

Član 57. Zakona na koji se poziva Sanitarna inspekcija Općine Banovići ili navedeni portal glasi:

„Nadzor nad provedbom mjera za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti obavljaju sanitarni inspektori koji postupaju kao prvostepeni organ.

U provedbi nadzora sanitarni inspektori ovlašteni su:

1. kretanje osobama za koje se utvrdi ili posumnja da boluju od određenih zaraznih bolesti;
2. zabraniti okupljanje osoba u obrazovnim ustanovama, kinima, pozorištima, javnim lokalima te na drugim javnim mjestima dok ne prođe opasnost od epidemije zaraznih bolesti određenih ovim Zakonom;

3. narediti izolaciju osoba oboljelih od zaraznih bolesti određenih ovim Zakonom i njihovo liječenje;

4. osobama koje su oboljele od određenih zaraznih bolesti te osobama koje su nosioci klica određenih zaraznih bolesti zabraniti rad na određenim radnim mjestima odnosno mjestima na kojima mogu ugroziti zdravlje drugih osoba;

5. narediti uklanjanje oboljelih osoba sa određenih radnih mjesta i zabraniti rad osobama koje nisu podvrgnute propisanim zdravstvenim pregledima do ozdravljenja odnosno pregleda;

6. narediti zdravstveni pregled osoba i materijala za laboratorijsko ispitivanje radi utvrđivanja zaraznih bolesti određenih ovim Zakonom;

7. zabraniti rad osobama koje nisu podvrgnute zdravstvenom vaspitanju, dok ne dokažu potrebna znanja za to potvrdom ovlaštene zdravstvene ustanove;

8. narediti provedbu zdravstvenog vaspitanja osoba koje učestvuju u proizvodnji ili prometu namirnicama;

9. narediti obavljanje obavezne (preventivne i protiv epidemijske) dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije;

11. zabraniti obavljanje obavezne dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije pravnom i fizičkom licu ako ne udovoljava propisanim uvjetima - dok se tim uvjetima ne udovolji;
12. narediti da se preduzmu i druge propisane opće, posebne i ostale mjere za zaštitu stanovništva od zaraznih bolesti“

U člana 57. navedenog zakona na koji se poziva Sanitarna inspekcija Banovići se nigdje ne navodi da Sanitarna inspekcija Općine Banovići može otkriti javnosti ime i prezime osobe za koju se sumnja da je zaražena. Ovo je još jedan od mnogih primjera manipulisanja zakona od strane nadležnih organa.

Agencija je i mišljenja da nije protivzakonito objaviti minimum podataka o licima koja krše zakone odnosno određene zabrane nadležnih organa. Radi se o evidentnom kršenju zakona i to onih kojima se štite i spašavaju životi ljudi. Samim tim javni interes je nadjačao pravo na zaštitu ličnih podataka a tome je aktivno doprinijelo i lice koje krši zakon smatra Agencija.

Mišljenja i izjave međunarodnih tijela i nevladinih organizacija

Međutim Rasim Ibrahimagić iz Inicijative za monitoring Evropskih integracija se ne slaže sa tim. Smatra da je objavljivanje spiskova s imenima osoba koje su u izolaciji kršenje Zakona o zaštiti ličnih podataka Bosne i Hercegovine. Riječ je o tome da se time otkriva identitet osoba koje potencijalno imaju određeno zdravstveno stanje, čime je, dodaje, njihovo pravo na privatnost kao pacijenta prekršeno.

Javni interes jest da osobe kojima je propisana mjera izolacije ostanu kući, ali to se neće postići objavom njihovih ličnih podataka, jer nije javnost ta koja treba vršiti nadzor nad tim osobama nego su za to nadležni policijski i inspekcijski organi.

Prema njegovom mišljenju, objavljivanje i drugih podataka, kao što je adresa, može biti protumačeno kao poziv na linč i podstrekivanje na činjenje krivičnog djela.To je, zapravo, indirektan poziv građanima/kama da vrše posao policije, nadziru spomenute osobe i u nekom ekstremnom slučaju, pravdu uzmu u svoje ruke."

Nekoliko organizacija, kao što su Asocijacija za demokratske inicijative, Civil Rights Defenders, Udruženje Mreža za izgradnju mira, Sarajevski otvoreni centar te Transparency International u Bosni i Hercegovini, upozorilo je da je objavljivanje spiskova imena i prezimena osoba koje nisu poštivale mjere izolacije uzrokovalo porast govora mržnje i poziva na nasilje u bh. medijima.

Programska savjetnica za ljudska prava prvi Civil Rights Defender Ena Bavčič je navela kao mjere koje se donosu moraju pažljivo biti odmjerene i sa jasnom svrhom. Navela je da ne vidi svrhu ovi mjera obzirom da ne postoji plan koji pokazuje na koji će način poznavanje imena i ostalih privatnih podataka pomoći zaštiti građane/ke i građansku BIH. Boji se da će ove informacije doprnijeti javnom ličnu osoba koje su već u teškoj situaciji. Obaveza je organa vlasti da nadgledaju provođene naredbi, te da to nije obaveza građana/ki.

Ujedno Europski odbor za zaštitu podataka usvojio Izjavu o obradu osobnih podata u kontekstu izbijanja COVID-19 kojom ističe važnost usvajanja procedure koja će jamčiti da se osobni podaci ne otkrivaju neovlaštenim strana. Ono što može spadati u javni interes jeste objavljivanje imena zaraženih političara i osoba koje objavljuju funkciju od javnog značaja kao i dobrovoljno objavljivanje koje su zaražene zarad podizanja svijesti o opasnosti i bitnim mjerama.

Smatra se i problematičnim što BIH nije poslala derogaciju Vijeću Europe u skladu sa Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i sloboda, je li bilo kakva derogacija odnosno odstupanje od obaveza Konvencije mora biti poslano Generalnom sekretaru Vijeća Evrope, te ratificirano u sklada sa članom 15. Ovog zakona.

Ujedno o spornom problemu oglasila se i Inicijativa za monitoring Evropskih integracija ista je objavila da odluka stožera civilne zaštite Kantona 10 će prouzrokovati više štete nego koristi obzirom da bi to dovelo do etiketiranja, sitigmatizacije i poziva na eventualni linč, kako onih koji se te mjera ne pridržavaju tako i oni koji se ti mjera pridržavaju.

Zaključak

Ovim utvrđujemo da je nesporno Evropska konvencija za ljudska prava i slobode prekršena. Evropskom konvencijom je dozvoljeno da zemlja ugovornica odstupi od obaveza koje se istom propisuju. Kako bi zemlja ugovornica odstupila prema članu 15. Evropske konvencije stavu 3. dužna je da obavijesti Generalnog sekretara Vijeća Europe o mjerama koje preduzima i razlozima za te mjere. Bosna i Hercegovina kao zemlja ugovornica Evropske konvencije nije obavijestila Generalnog sekretara Vijeća Europe, već je dopustila da pojedine općine, gradovi, te određeni organi odlučuju o odstupanju od Evropske konvencije.

Ujedno utvrđujemo da je ovakvim postupcima općina, gradova te određenih organa povrijeđen član 2. Ustava Bosne i Hercegovine. Obzirom da je prema članu 2. Ustava Evropska konvencija inkorporisana u Ustav Bosne i Hercegovine, te se pod međunarodnim standardima navodi da prava i slobode u Evropskoj konvenciji i njenim protokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini, te da ovi akti imaju prioritet nad zakonima.

Utvrdili/e smo da je prekršen član 14. Evropske konvencije obzirom da je došlo do stigmatizacije, etiketiranja i drugačijeg tretiranja osoba osoba pozitivnih na COVID-19, osoba u izolaciji i samoizolaciji, te osoba koje su prekršile mjere samoizolacije i izolacije. Evropska Konvencija članom 14 jamči uživanje prava i sloboda bez diskriminacije po bilo kom osnovu, kao što su pol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status. Prema različitim teoretičarima drugi status podrazumijeva sve ono što se određenu grupu osoba čini grupom podložnom diskriminaciji, etiketiranju, stigamtizaciji ili linču. Evropska konvencija zabranjuje diskriminaciju, a ista je učinjena nad grupama osoba pozitivnim na COVID-19, grupom osoba u izolaciji i samoizolacije, te onima koji su prekršili mjere izolacije i samoizolaciji.

Obzirom da Generalni sekretar Vijeća Europe nije obaviješten o odstupanju obaveza koje su predviđene Evropskom Konvencijom, utvrdili/e smo da je prekršen član 8. stav 1. Konvencije koji jamči da svako ima pravo na poštovanje svog privatnog i porodičnog života, doma i prepiske.

Upitno je da li je miješanje javne vlasti u privatan i porodičan život u skladu sa zakonom, obzirom da Zakon o ličnim podacima BIH, ne govori izričito da se lični podaci mogu prenositi široj javnosti. U ovom slučaju ovakvi postupci su doveli i dovesti će ako se nastave do stigmatizacije, etiketiranja, linča, i diskriminacije osoba čiji su lični podaci objavljeni, smatramo da nema mjesta dvosmislenom tumačenju odredbi Zakona o obradi ličnih podataka. Zakon o obradi ličnih podataka je trebao biti jasniji, precizniji u ovom području, tek kada zakon izričito propisuje da je dozvoljeno objavljivanje podataka široj javnosti, odnosno svim građanima/kama Bosne i Hercegovine, tek tada se isti postupci mogu smatrati da su u skladu sa zakonom. Obzirom da Zakon nije jasan, isti se ne smije tumačiti dvosmisleno jer postoji opasnost da će se osobe čiji se lični podaci javno objave diskriminisati, etiketirati, stigmatizirati, te doživjet će javni linč.

Ujedno Zakon o slobodi pristupa informacijama BIH., član 9. stav 1. i dalje isključivo i precizno ne navodi da se u sredstava javnog informisanja (a jedno od njih su javni portali, web stranice nadležni organa) mogu objavljivat ličnih podaci navedenih grupa osoba. A obzirom da će objavljivanje podataka dovesti do diskriminacije, stigmatizacije, etiketiranja i javnog linča moramo imati na umu da mjesta dvosmislenom tumačenju odredbi nema.

Sve da je zakon i jasan, te da postoji uporište u domaćem zakonodavstvu za objavljivanje lični podataka sigurno je da Bosna i Hercegovina nije obavijestila generalnog sekretara Vijeća Europe o odstupanju obaveza iz člana 12. stava 1. Evropske konvencije.

Zaključujemo da je ovakvim ishitrenim postupcima opština, gradova i određenih organa prekršen član 15. stav 3. Konvencije, s tim u vezi prekršen je član 8. stav 1. Evropske konvencije i član 14. Evropske konvencije. Ujedno prekršen je i član 2. Ustava BIH, obzirom da je Konvencija sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine.

U skladu sa navedenim, te zaključenim, iznosimo

Preporuke i prijedloge

 

• Upućujemo preporuku za općine, gradove, štabovi ili druge organe koji imaju pristup ličnim podacima da iste ne iznose u javnost jer iznošenje takvih podataka kako je zaključeno bi predstavljalo kršenje Evropske konvencije i Ustava Bosne i Hercegovine, te isto nema uporište u Zakonu o zaštiti podataka BIH, a ni uporište prema drugim važećim propisima.
• Upućujemo preporuku onima koji obnašaju državnu, entitetsku, kantonalnu, općinsku, gradsku ili drugu vlast da ne pozivaju putem medija druge na objavljivanje ličnih podataka osoba koje su pozitivne na COVID-19, kojima je određena mjera izolacije i samoizolacije i koji su prekršili mjere izolacije i samoizolacije, obzirom da su utvrđena navedena kršenja Evropske konvencije tim postupcima, a obnašatelji državne vlasti moraju znati da obavljaju ozbiljne, te odgovorne funkcije.
• Upućujemo preporuku svim medijima da se uzdrže od javnog objavljivanja stavova obnašatelja državni
• drugih vlasti o objavljivanju ličnih podataka. Jer pored toga što je utvrđeno kršenje Evropske konvencije povodom aktuelnih postupaka, mediji su zaduženi da objektivno, nepristrasno i u skladu sa etičkim kodeksom postupaju, te se mole da ne doprinose kršenju Evropske konvencije i Ustava BIH. Ujedno da ne iznose svoje subjektivne stavove povodom objavljivanja ličnih podataka.
• Upućujemo preporuku svim medijima kao što su televizijske kuće, novinske agencije, da se uzdrže od objavljivanja ličnih podataka osoba oboljelih od COVID-a-19, a ako mediji ne postupe po preporučenom pozivamo nadležne organe da te iste medije kazne u skladu sa važećim propisima.
• Upućujemo preporuku svim građanima/kama da se uzdrže od diskriminisanja, etiketiranja, stigmatiziranja i javnog ličovanja u javnom prostoru, pa tako i na društvenim i drugim internet mrežama.
• Predlažemo da se kršenje navedenih članova Evropske konvencije i kršenje Ustava Bosne i Hercegovine ispita od strane nadležnih organa, te da nadležni organi utvrde odgovornost određenih lica za kršenje navedenog, te ista lica sankcionišu.
• Predlažemo strožije mjere i kazne za one koji krše mjere izolacije i samoizolacije a to su: mjere privođenja, praćenja prekršitelja putem aktivnosti na njegovom mobilnom telefona (obzirom da je Njemačka, a i druge Evropske zemlje uvele navedenu mjeru), predlažemo veće novčane kazne, čak i kazne zatvora u skladu sa Krivičnim zakonima. Na primjer prekršitelji na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine da se kažnjavaju u skladu sa Krivičnim zakonom FBIH, članom 226 – Krivična djela protiv zdravlja ljudi – nepostupanje po zdravstvenim propisima za vrijeme epidemije.