Jusuf Arifagić: "Kome smeta mirna šetnja na Dan bijelih traka?"

Prijedor

Bijele trake u Prijedoru bile su samo uvertira u nemile događaje koji su duboko urezani u naša sjećanja koja uprkos vremenskoj distanci ne blijede.

Bijele trake su natopljene krvlju onih čiji vapaj i danas gromoglasno odzvanja kao upozorenje budućim generacijama da mir nema alternativu, a da je zlo osuđeno na propast.

Splet okolnosti i Božija volja su htjeli da prođem Keraterm, Omarsku, Trnopolje i da, kao životno breme nosim ožiljke i sjećanja na one koji su mučeni i ubijani samo zbog toga što su se drugačije zvali.

"Glavu na ramenima" koju sam iznio iz tih ljudskih klaonica doživio sam kao odgovornost da vjerodostojno govorim o onom što sam vidio i preživio, kako se takvo nešto više nikada i nikome ne ponovi.

U ime onoga što nosim u svojim sjećanjima, u ime onih koji nisu više među nama, imam potrebu reći da ono što se događa u Prijedoru posljednjih dana nije dobro.

25 godina izgradnje života, oprosta i pomirenja smo tako olako zaboravili, stavljajući se u funkciju politika koje imaju retoriku nalik onoj od prije 30 godina.

Zašto?
Kome smeta mirna šetnja na Dan bijelih traka?

92. je prošla prije 30 godina, a sa njom i akteri i politike koje su sijale zlo prijedorskim poljima smrti.

Danas, 30 godina kasnije, nezamislivo je da se opet uskraćuje pravo na slobodu kretanja i govora.

Želim vjerovati da je ovo samo nepromišljena odluka lokalnih vlasti i policije, za koju će uslijediti izvinjenje i odgovornost donosioca odluke na čemu insistiramo.

Foto: StarMo