Međunarodni dan starijih osoba!
Ekspertni savjet za ljudska prava
Osobe starije dobi su u Bosni i Hercegovini i dalje jedna od najzapostavljenijih društvenih grupa.
Međunarodni dan starijih osoba proglasila je Glavna Skupština Ujedinjenih nacija 14. decembra 1990. rezolucijom 45/106, da bi se naglasila važnost osiguravanja životne sredine koja se može prilagoditi potrebama i sposobnostima stanovnika treće dobi. Proglašenjem međunarodnog dana starijih osoba želi se potaknuti države da starijim članovima osiguraju zadovoljenje njihovih potreba i omoguće im sudjelovanje u društvu u skladu s njihovim fizičkim i intelektualnim sposobnostima.
Prema rezultatima popisa stanovništva iz 2013. godine, oko 14 posto stanovništva u BiH starije je od 65 godina. Između 2000. i 2015. godine, u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama regiona zabilježeno je povećanje broja osoba starijih od 60 godina. UN procjenjuje da će u Bosni i Hercegovini 2060. godine učešće osoba u dobi od 65 godina i starijih od 65 u ukupnoj populaciji biti iznad 30 posto.
Međutim, bez obzira na trend starenja stanovništva, osobe starije dobi su u Bosni i Hercegovini i dalje jedna od najzapostavljenijih društvenih grupa.
Kako više ne bi bile najzapostavljenija društvena grupa, starijima je potrebno omogućiti da su im dostupne primjerene zdravstvene, socijalne, gerontološke i gerijatrijske zaštite. Moraju računati na podršku porodice i/ili zajednice!
Starije osobe trebaju imati mogućnost učešća u odlučivanju kada i prema kojem rasporedu će ići u penziju ovisno o funkcionalnoj sposobnosti i osiguranjem produženja radnog vijeka.
Neophodno je osobama starije dobi omogućiti pristup odgovarajućim obrazovnim programima i programima obuke za sticanje različitih novih vještina i znanja.
Njihov život mora da bude prilagođen njihovim ličnim, zdravstvenim i socijalnim potrebama, bilo da se radi o životu u vlastitom domu ili u ustanovama za stare osobe. U oba slučaja potrebno je obezbijediti kvalitetnu zaštitu i njegu, aktivno zdravo staranje i unaprijediti kvalitet življenja ovih osoba.
Kako bi se starijim osobama osigurala samostalnost mora im se osigurati pristup socijalnim i zakonodavnim službama, obrazovnim, duhovnim i rekreacijskim ustanovama, jer će na taj način razvijati vlastite potencijale.
Pored svega, neophodno je, ukoliko starije osobe borave u određenoj ustanovi poštovati i zagovarati ostvarivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda svih ljudi koji tu borave i da sa sigurnošću znaju da će se sa njima postupati poštenu bez obzira na dob ili neki drugi status!