Mladi Platforme za progres: Ne uništavajte stećke!

Apel i reagovanje

 Apel i reagovanje ka UNESCO-u i nadležnim, odgovornim i relevantnim općinskim/gradskim, kantonalnim, entitetskim i državnim institucijama kulture povodom sve učestalijih događaja skrnjavljenja, oštećenja, iskazivanja nemara i nebrige prema stećcima.

"Stećak je za mene ono što nije za druge, ono što na njemu  i u njemu nisu drugi unijeli ni znali da vide. Jest kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali jeste i nebo, jeste materija, ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i život, jest prošlost, ali jeste i budućnost."

- Mak Dizdar

            Oduzmite nekome njegov identitet - oduzeli ste mu sve. Kultura i kulturna baština jedne države predstavlja njezin svojevrsni identitet, srž i bivstvo. Svi postojeći i mogući oblici njezinog ispoljavanja su čvrsti i neoborivi dokazi postojanja jednoga naroda, teritorije, države i jezika - identiteta. Svaki pokušaj namjernog uništenja, oštećenja i skrnjavljenja dokaza i materijalnih primjera kulturne baštine države ujedno predstavlja pokušaj uništenja identiteta naroda i države, te pokušaj njegovog potpunog istrebljenja. Uništavanje kulture, pored boli ličnog karaktera uzrokovanom gubitkom, jedan je od najbolnijih oblika zločina.

            Stećak predstavlja specifičnu vrstu kamenog srednjovjekovnog nadgrobnog spomenika. Vrijeme nastanka ovih monolitnih nadgrobnih spomenika datira iz perioda srednjeg doba, odnosno od druge polovine XII do XVI vijeka. Oslikavaju tadašnji način života, a većinom se mogu pronaći u Bosni i Hercegovini, jugoistočnoj i centralnoj Hrvatskoj, jugozapadnoj Srbiji te na sjeverozapadnom dijelu Crne Gore. Predstavljaju izvanredno svjedočanstvo o duhovnim, umjetničkim i historijskim aspektima srednjovjekovnih kultura jugoistočne Europe, primarno odnoseći se na region Balkana odnosno prostora u kojem su tradicije i utjecaji europskog zapada, istoka i juga isprepleteni s ranijim tradicijama. Karakteristike koje razlikuju stećke od cjelokupnog korpusa srednjovjekovne baštine Europe i zagrobne umjetnosti, uključuju ogroman broj sačuvanih spomenika (preko 70.000 smještenih na preko 3.300 lokaliteta), raznolikost oblika i motiva, bogatstvo reljefa, epigrafiju i bogatstvo nematerijalne kulturne baštine.

            Ovi, kao i slični spomenici, odnosno upečatljivi tragovi nadasve interesantne historije srednjovjekovne Bosne i Hercegovini u cilju njihove perzervacije  neophodno je da posjeduju svoju, kako zakonsko osnovanu, tako i moralnu svjesnu zaštitu koju treba da osigurava država porijekla te više instance i institucije koje se bave zaštitom historijske i kulturne baštine. Tim povodom, 02.11.2009. godine ministarstva kulture zemalja Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore su zajednički nominirala stećke (30 lokaliteta, 22 u BiH, dva u Hrvatskoj i po tri u Srbiji i Crnoj Gori pri čemu Bosna i Hercegovina ima najveći broj stećaka - približno 60.000, u Hrvatskoj ih je oko 4.400, u Crnoj Gori oko 3.500 i u Srbiji oko 4.100.) za upis na UNESCO-v (United Nations Educational, Scientific and Cultural Organization) popis mjesta svjetske baštine, kao svoju zajedničku baštinu. Odlukom Komiteta UNESCO-a na zasjedanju u Istanbulu, nakon sedam godina napornog rada, 15.7.2016. godine nekropole stećaka i stećci su upisani na listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a i samim time su postali zaštićeni međunarodnim i svjetskim institucijama za očuvanje i zaštitu kulturne baštine. Ovim upisom, UNESCO je zaštitio 22 specifična lokaliteta u Bosni i Hercegovini na kojima je prisutan veći ili manji broj stećaka, a to su sljedeći:

Radimlja (Stolac), Grčka Slavica (Konjic), Kalufi (Nevesinje), Borak (Rogatica), Maculje (Novi Travnik), Dugo polje (Jablanica), Gvozno (Kalinovik), Grebnice (Bileća), Bijača (Ljubuški), Olovci (Kladanj), Mramor (Olovo), Stare kuće (Tuzla), Kučarin (Goražde), Boljuni (Stolac), Dolovi (Trnovo), Luburića polje (Sokolac), Potkuk (Berkovići), Mramorje (Pale), Bečani (Šekovići), Mramor (Foča), Čengića Bara (Kalinovik), Ravanjska vrata (Kupres).

Član 4. Konvencije o zaštiti svjetske i kulturne baštine kao Konvencije UNESCO organizacije kojoj je pristupila Bosna i Hercegovina navodi sljedeće: "Svaka država članica ove Konvencije priznaje da u njenu dužnost prvenstveno spadaju pronalaženje, zaštita, konzerviranje, popularizacija i prenošenje budućim generacijama kulturne i prirodne baštine koja se nalazi na njenoj teritoriji. ..." Vodeći se navedenim, Bosna i Hercegovina je potpisivanjem ove Konvencije između ostalog u potpunosti dužna osigurati adekvatnu i dovoljnu količinu zaštite svoje kulturne, historijske te vjerske baštine. Način na koji se BiH zadužila i obvezala štititi i čuvati svoja kulturna dobra jeste i putem sprovođenja i poštivanja Zakona o kulturnim dobrima Bosne i Hercegovine. Prema stavu (1)  člana 3. ovoga zakona, kulturno dobro bez obzira na vlasništvo, prethodnu zaštitu ili registraciju uživa zaštitu prema odredbama: ovoga zakona, međunarodnih propisa i propisa u BiH. Navedeni zakon između ostalog definiše odgovorna tijela državne, entitetske i kantonalne uprave i lokalne samouprave u različitim relevantnim i stručnim područjima za zaštitu i očuvanju kulturnog dobra, određivanju mjera zaštite i nadzoru nad njihovim provođenjem. Jedna od takvih odgovornih službi u čijoj su nadležnosti navedene radnje jeste Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Navedeni organ zajedno sa svim nadležnim institucijama kulture u oblasti zaštite prema članu broj 56. Zakona o kulturnim dobrima Bosne i Hercegovine utvrđuje sistem mjera zaštite kulturnog dobra u skladu sa važećim pravnim propisima BiH i međunarodnim standardima i konvencijama u ovoj oblasti. Navedene nadležne institucije su dužne najprije da sprovodu mjere zaštite i očuvanja kulturnih dobara, a uporedo s tim da sprovode sankcije i kaznene odredbe prema svim onim koji se svjesno protive i djeluju u protivno zakonu. Prema zakonu o kulturnim dobrima BiH, sankcije podrazumijevaju novčane kazne u iznosu od 500 do 15.000 KM za niz različitih radnji koje su također definisane ovim zakonom (član broj 95.).

            Unatoč postojanju odgovornih i nadležnih institucija u BiH, slučajevi narušavanja zakona i namjernog svjesnog i nemoralnog djelovanja putem skrnavljenja, rušenja, premještanja i  oštećenja stećaka kao spomenika kulture i historije se nažalost sve češće javljaju. Primjeri takvih  radnji postali su svakodnevnica. Jedan od primjera iz prethodne godine jeste nekropola stećaka u mjestu Mladice, Istočno Sarajevo. Naime, radi se o sekundarnoj lokaciji (prethodno izmješteni stećci sa primarne lokacije, Pavlovac), koja je po drugi put dislocirana. Shodno članu 85. Zakona o kulturnim dobrima BiH, dislociranje nekropole sa stećcima je moguće, ali isključivo u izuzetnim situacijama i ako za to postoje opravdani razlozi. No, u navedenome slučaju, nekropola stećaka je dislocirana, a ujedno oštećena i skoro pa uništena, a sve navedeno u svrhe izgradnje hotela na pomenutoj lokaciji. Moderni objekt na tlu u kojem se nalaze jedni od ostataka i dokaza raznolike historije i identiteta BiH. U nadasve zamršenoj mreži nemara i nebrige nadležnih odgovornih institucija i odgovornih osoba sa poznatom političkom pozadinom na pozicijama i funkcijama od značaja za navedenu tematiku, stećci postaju žrtve politike, tj. žrtve nepostojanja kulturne politike. Identitet naše države biva narušen od onih istih osoba i relevantnih institucija koje se nalaze u ulogama koje trebaju i od kojih se zahtjeva da rade na čuvanju i na dopunskom učvršćivanju već postojećeg identiteta. No, s druge strane postoje i pozitivni primjeri. Takvi primjeri su primjeri načina ophođenja prema stećcima i nekropolama stećaka na lokacijama u okolici Mostara i Blagaja. U poređenju s drugim, o ovim stećcima se vodi briga i nastoji se kroz različite načine sačuvati i zaštiti ih, a jedan od načina jeste njihovo redovno uređenje, postavljanje signalizacije, postavljanje informativnih tabli i drugo. Ovim putem se osigurava opstanak i edukacija o stećcima.

 

 

            Mladi Platforme za progres apeluju na sve državne institucije, koje u sklopu svojih nadležnosti su dužne to uraditi, da kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine na adekvatan način stavi pod svoju zaštitu, da odgovarajućim mehanizmima preventivno djeluje intencionalnim razvojem svijesti građana naše države sa ciljem njenog očuvanja, te da reaguje i poduzima odgovarajuće mjere u slučajevima skvrljenja kulturne baštine države Bosne i Hercegovine. Apelujemo i na lokalne vlasti da dozvole stavljanje pod UNESCO-ovu zaštitu ostatke kulturne baštine za koje je i sam UNESCO ponudio svoju zaštitu (kao što je to slučaj sa najstarijim Katoličkim grobljem koji se nalazi u mjestu Breške kod Tuzle, a koje je grad odbio staviti pod zaštitu UNESCO-a).

            Apelujemo na UNESCO da uzme veće  učešće u stvarima za koje je zadužen, da bi se ostvario glavni cilj same međunarodne organizacije, a to je dopinos miru, sigurnosti, širenje saradnje među narodima na području znanosti i kulture (član 1. Statute UNESCO-a).

            Na kraju apelujemo na sve građane Bosne i Hercegovine da zajedno čuvamo naše historijsko bogastvo koje predstavlja temelj naše države, ogledalo naših korijena i jedan od najčvršćih dokaza postojanja naše zemlje unazad hiljadu godina.