Pismo zastupnicima i delegatima oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine
Poslano na adrese svih poslanika i delegata
Politički savjet Platforme za progres, uz konsultacije sa ostalim organima stranke i pribavljanje mišljenja kako pravnih stručnjaka tako i istaknutih pojedinaca upućenih u razvoj statutarnog uređenja Grada Mostara,izradio je analizu Političkog sporazuma za Mostar, Izmjene Izbornog zakona BiH u dijelu koji se odnosi na Mostar i Statut Grada Mostara,koje su 17.06.2020. godine zaključili SDA i HDZ pod patronatom međunarodne zajednice. Time su postali najdogovorniji faktori za budućnost Mostara i cijele Bosne i Hercegovine. Poštujući naš prvi princip ''država'' i credo ''svaki problem mora dobiti kvalitetno rješenje'' izrađena je i ova analiza koju objavljujemo i dostavljamo Vama na uvid, te pozivamo vas i sve one koji odlučuju o budućnosti grada Mostara, a nisu dovoljno upućeni i nemaju dodira sa životom Mostaraca, da uključe u razgovor sve one kojih se tiče uređenje političkih i administrativnih, posljedično i ekonomskih, kulturnih i društvenih odnosa u gradu Mostaru.
Platforma za progres kao mlada ali vrlo ozbiljna politička stranka u Bosni i Hercegovini problem političkog uređenja Grada Mostara prepoznala je kao prvorazredni problem od čijeg rješenja uveliko ovisi kvaliteta ustavno-političkog ustrojstva različitih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini. Svoje rješenje za grad Mostar prezentirala je bosanskohercegovačkoj javnosti u formi dokumenta ''Principi i rješenja političkog uređenja Grada Mostara'', te sa istim upoznala Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine i sve parlamentarne stranke, kao i najvažnije insitucije i predstavnike međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Izuzimajući nekolicinu stranih ambasada i misija u Bosni i Hercegovini, dokument je ignoriran od strane parlamentarnih političkih subjekata i dijela međunarodne zajednice aktivno uključenog u postizanje političkog sporazuma HDZ i SDA. Sporazum je ocijenjen kao vrhunski demokratski čin iako su u njemu učestvovali samo dugogodišnji kreatori problema u Mostaru zbog kojih punih 12 godina građani ne mogu konzumirati aktivno i pasivno biračko pravo, što predstavlja jedinstveni nezabilježeni slučaj takve vrste u Evropi. Svi ostali politički subjekti, nevladine organizacije i građani Mostara i Bosne i Hercegovine neopravdano su isključeni iz procesa iznalaska najboljeg rješenja za Mostar. Na taj način na Mostaru, koji je paradigma Bosne i Hercegovine, demonstriran je krajnje nedemokratski pristup kakav je nemoguće implementirati u društvima iz kojih dolaze uvaženi predstavnici međunarodne zajednice. Platformu za progres istinski zabrinjava ovakav vaninstutucionalni način odlučivanja koji se kao ''normalan i demokratski'' inaugurira u našoj državi.
Osnovni pristup u analizi dokumenata jeste premisa kojom su se rukovodili potpisnici Dejtonskog i Rimskog sporazuma te Prijelaznog statuta Grada Mostara iz februara 1996. godine, koja glasi ''Jedinstveni i cjeloviti Mostar''. Presudom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz novembra 2010. godine osporene su dvije odredbe Statuta Grada Mostara: jednaka vrijednost glasa u izbornim područjima Grada Mostara i jednakost biračkog prava građana nastanjenih u Centralnoj zoni Grada sa pravima u ostalim gradskim područjima. Presuda je bila osnova za unapređenje ustroja grada, ali predmetnim Sporazumom, nažalost, ona nije na takav način iskorištena. Naprotiv, napravljen je veliki korak unatrag kojim se Grad Mostar udaljava od ideje jedinstvenosti i cjelovitosti vraćajući se na ratne linije podijeljenosti po etničkom osnovu sa tendencijom budućeg kreiranja dva grada od jednog grada.
Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine je zakazao sjednicu za 7. juli sa tačkom Izmjene i dopune Izbornog zakona Bosne i Hercegovine u dijelu koji se odnosi na izbore u Mostaru. Zatraženo je da se ova tačka razmatara po hitnoj proceduri, što znači da predlagači - poslanici HDZ i SDA - traže usvajanje po sistemu ''uzmi ili ostavi'' bez mogućnosti ulaganja amandmana. Da li građani Mostara i Bosne i Hercegovine zaslužuju da se o njihovoj sudbini odlučuje na način koji će ostaviti trajne nepopravljive posljedice? Od Vas kao zastupnika i delegata očekujemo da ćete ovakav pristup okarakterizirati kao nedopustiv jer sasvim sigurno u redovnoj proceduri do kraja jula ove godine. moguće je doći do kvalitetnog rješenja kojim će građani biti zadovoljni, a pri tome zadovoljiti rokove koje je Evropski sud za ljudska prava postavio u svojoj presudi.
Kao slobodnomislećeg poslanika ili delegata Vas Sporazum HDZ-SDA od 17. juna ne obavezuje, kako je to eksplicitno propisano stavom 2. člana 6. Kodeksa ponašanja poslanika i delegata Parlamentarne Skupštine BiH, jer svaki poslanik i delegat ima pojedinačnu odgovornost da u obavljanju svoje dužnosti djeluje isključivo u javnom, odnosno općem interesu, a ne u ličnom niti interesu pojedinca ili grupe pojedinaca.
Ukazujemo na ogromne propuste do kojih smo došli kroz analizu glavnih odrednica HDZ-SDA Političkog sporazuma, Izmjena Izbornog zakona BiH koji se odnosi na Grad Mostar i Statuta Grada Mostara. U proceduri izmjena Izbornog Zakona BiH, u dijelu koji se odnosi na Mostar, od životne važnosti su tačke 1, 3 i 4 ove analize, dok se tačka 2 uređuje u Statutu Grada Mostara nakon održanih izbora. Naglašavamo da je iznimno važno da se izbori u Mostaru održe u planiranom izbornom ciklusu ove godine, ali po pravilima na koje ukazujemo u analizi i obavezno u redovnoj parlamentarnoj proceduri u kojoj bi se na dobro građana Mostara i BiH kvalitativno unaprijedio Izborni zakon BiH u dijelu koji se odnosi na Mostar.
- Centralna zona
1.1. Iz Političkog sporazuma, prijedloga Statuta i Nacrta izmjena i dopuna Izbornog zakona, nedvojbeno proizlazi da se Centralna zona ukida. Naime, iz navedenih dokumenata se ne vidi da je Centralna zona uopšte postojala.
1.2. Centralna zona je tekovina procesa koji su vođeni u cilju reintegracije Mostara.
1.3. Centralna zona je definisana kao segment interne teritorijalne organizacije Mostara, istim dokumentima kojima je definisano i formiranje šest gradskih područja koja predstavljaju izborne jedinice za Gradsko vijeće (Dejtonski sporazum, Rimski sporazum). U tom kontekstu je aktuelno i relevantno i mišljenje Venecijanske komisije kao prijatelja Ustavnog suda BiH, koje je osporilo dvije odredbe Statuta Grada Mostara iz 2004. godine.
1.4. Kreatori tzv. Novog sporazuma o Mostaru, ukidanjem Centralne zone, stavljaju van snage navedene sporazume o Mostaru, iako se radi o političko-pravnim dokumentima trajnog karaktera. „Novi sporazum o Mostaru“ ignoriše mišljenje Venecijanske komisije, kao i stanovišta Ustavnog suda BiH iz kojih proizlazi da bi položaj Centralne zone trebalo izjednačiti sa statusom koji imaju ostalih šest područja. Sporazum HDZ-SDA umjesto izjednačavanja prava građanima Centralne zone u potpunosti ukida i ono malo prava što su oni imali.
1.5. Centralna zona je nukleus reintegracije Mostara. To je jedino područje u internoj teritorijalnoj organizaciji koje je formirano nezavisno od ratnih linija između Armije R BiH i HVO. Ostalih šest područja određeno je ratnim linijama.
1.6. Eventualnim ukidanjem Centralne zone, kao i daljnjim jačanjem nadležnosti koje se dodjeljuju internim gradskim područjima (formiranim na etničkom principu), produbljuje se proces daljnje dezintegracije Mostara. U perspektivi se može nazrijeti cilj toga koncepta. Konačan ishod će biti formiranje dva grada, kao što je učinjeno sa Sarajevom i Istočnim Sarajevom (gdje granice idu sredinom ulica, pa čak prolaze i kroz stanove).
1.7. Ako zaista postoje dobre namjere u pogledu budućnosti Mostara, onda bi Centralna zona morala ostati i opstati, i to sa istim statusom koji imaju i šest ostalih gradskih područja (status izborne jedinice i nadležnosti kao i za druga gradska područja.)
1.8. Opstanak ili ukidanje Centralne zone je test, na kome se provjerava iskrenost namjera SDA i HDZ i patronata njihovog Sporazuma. Sa Centralnom zonom jačaju se integrativni procesi – bez Centralne zone jačaju se procesi podjela sa perspektivom konačnog razdvajanja Grada.
Naspram ponuđenog rješenja potpisnika Sporazuma, Platforma za progres je predložila potpuno poštivanje presude Ustavnog Suda BiH na način da se u 7 (sedam) izbornih gradskih područja bira 21 vijećnik (IGP Sjever-2; IGP Stari grad-4; IGP Jugoistok-2; IGP Jug-2; IGP Jugozapad-6; IGP Zapad-4 i IGP Centralna zona-1 vijećnik) i 14 vijećniak sa Jedinstvene gradske liste.
- Status gradskih područja
2.1. Novim sporazumom se bitno mijenja status šest gradskih područja. Umjesto decentralizacije – što bi bilo prihvatljivo i opravdano, gradska područja se definišu na način koji ih čini faktorom dezintegracije.
2.2. U članu 4. Prijedloga Statuta, u stavu 1. data je nova formulacija koja glasi: „Grad čini šest gradskih područja…slijede nazivi“. Za razliku od ove formulacije, u važećem Statutu (član 7. stav 1) postoji odredba koja glasi: „U Gradu se formira šest gradskih područja koja odgovaraju bivšim gradskim općinama.“. Dakle, prema važećem Statutu, Grad uspostavlja internu teritorijalnu organizaciju,tako što formira šest gradskih područja. Prema novoj formulaciji, taj odnos se suštinski mijenja,jer proizlazi da tih šest područja formiraju Grad, odnosno da se udružuju u grad.
2.3. Promjenu statusa gradskog područja (navedeno u prethodnoj tački) slijedi značajno proširenje nadležnosti, koje se gradskim područjima dodjeljuju prijedlogom novog statuta. Pri tome, očito je da se ne radi o decentralizaciji, jer je predviđeno da Gradsko vijeće i gradonačelnik ne mogu donositi odluke iz oblasti u kojima su utvrđene nadležnosti gradskih područja,bez saglasnosti komisija gradskog područja. Radi se o devet veoma bitnih oblasti za funkcionisanje i razvoj Mostara. Iz koncepta, dakle, proizlazi da nije Grad povjerio gradskim područjima određene funkcije, nego da te funkcije izvorno pripadaju gradskim područjima i da te nadležnosti gradska područja povjeravaju Gradu, zadržavajući pravo veta na odlučivanje o svakom pitanju u kome gradska područja imaju određenu nadležnost.
2.4. U suštini, gradska područja, po predloženim nadležnostima, dobivaju status kakav imaju općine, a Grad predstavlja neku asocijaciju tih općina, bez čije saglasnosti ne može donijeti niti jednu relevantnu odluku.
2.5. U konačnom ishodu, takav koncept će rezultirati definitivnim uspostavljanjem općina, što je stanje koje je prethodilo otvaranju procesa dezintegracije i predstavlja veliki korak unazad.
Platforma za progres smatra da zbog toga poslove i zadatke iz člana 40. prijedloga Statuta bi trebalo reducirati i vjerovatno uspostaviti obrnut odnos, što bi značilo da odluke koje donose komisije gradskog područja treba da podliježu kontroli i odobrenju Gradskog vijeća, ili, zavisno od prirode odluke, odobrenju drugih gradskih organa, jer se radi o izvornim gradskim funkcijama, bez čijeg jedinstvenog izvršavanja ne može funkcionisati ni Grad kao jedinstvena cjelina.
- Izbor gradonačelnika
3.1. Izbor gradonačelnika se opet predviđa posrednim izborom iz reda vijećnika, što ostavlja prostor dvjema strankama da režiraju inženjering kojim će jedna stranka imati Gradonačelnika a druga predsjednika Gradskog vijeća. Politički je opravdano zastupati tezu o neposrednom izboru gradonačelnika. Gradovi poput Zenice,Tuzle i Banjaluke biraju gradonačelnika putem neposrednih izbora. Samo u Sarajevu, koje predstavlja specifičnu gradsku zajednicu četiri općine, Gradsko vijeće bira gradonačelnika. To je upravo primjer da gradska područja Mostara u suštini, po novom prijedlogu, imaju status općine i da Grad Mostar nije orginerna (izvorna) jedinica lokalne samouprave, nego je izvedena iz gradskih područja. O argumentu demokratičnosti ovdje ne treba ni raspravljati, jer je očigledna demokratska prednost neposrednih izbora.
Platforma za progres, poštujući uspješnu praksu u multietničkim sredinama u BiH počev od 1878. godine kojom se osigurava odgovornost prema biračima, nacionalni balans u svrhu većeg povjerenja i bolja funkcionalnost u gradskoj upravi, predlaže direktni izbor gradonačelnika i dva dogradonačelnika koji dolaze iz reda različitih etniciteta, Ostalih, odnosno građana. Svi se biraju sa jedne liste i jedan birač može birati samo jednog kandidata. Kandidat sa najvećim brojem glasova postaje gadonačelnik, dok druga dva po broju glasova dolaze iz reda dva druga etniciteta, Ostalih i građana. Time se na lokalnom nivou implementiraju i presude Europskog Suda za ljudska prava Sejdić-Finci, Zornić i Šlaku. Dva dogradonačelnika bi uz ovu funkciju rukovodili i sa dva odjela Gradske uprave za koju posjeduju profesionalnu kompetenciju.
Naspram ovog modela ne postoji kvalitetniji i primjereniji model u multietničkim sredinama koji je na zadovoljstvo svih njegovih građana. Pokušaj davanja većih ovlasti Gradskom vijeću i gradonačelniku u smislu mogućnosti stavljanja van snage odluka druge strane kao surogat za model gradonačelnik i dva dogradonačelnika unaprijed je osuđen na prospast i neće proizvesti ničega dobrog i u službi je nefunkcionalnosti zakonodavne i izvršne vlasti .
- Način izbora Gradskog vijeća
Platforma za progres je ponudila izbor svih 35 vijećnika sa Jedinstvene gradske liste na način da se poštuje teritorijalna zastupljenost sa 7 izbornih gradskih područja (21 vijećnik) i 14 vijećnika kojima se osigurava minimalna i maksimalna nacionalna zastupljenost vijećnika. Pored imena svakog od 35 kandidata za vijećnika stajala bi oznaka izbornog područja sa kojeg dolazi i za njega bi na jednoj stranačkoj listi ili listi nezavisnih kandidata mogao glasati birač sa područja cijeloga Grada Mostara, čime se osigurava interes za integracijom a ne dezintegracijom grada.
S pravom očekujemo od Vas kao zastupnika i delegata Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine da, u skladu sa odredbom Kodeksa o ponašanju poslanika i delegata Parlamentarne Skupštine BiH, kao i odredbama Člana 104, Stava 1. Poslovnika o radu Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH (https://www.parlament.ba/data/dokumenti/pdf/vazniji-propisi/Neslubeni%20precisceni%20tekst%20-%20Poslovnik%20PD%20-%20B.pdf ) i Člana 94. stava 1. Poslovnika o radu Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH (https://www.parlament.ba/data/dokumenti/pdf/Poslovnik%20doma%20naroda%20bs.pdf) koji propisuju da svaki od 42 poslanika u Predstavničkom domu odnosno 15 delegata u Domu naroda moze djelovati kao ovlašteni predlagač izmjena i dopuna bilo kojeg, pa tako i Izbornog zakona BiH, a sve u interesu integracije Mostara i cijele Bosne i Hercegovine. Dalje, Stav 3) Člana 104. Poslovnika o radu Predstavničkog doma PS BiH i Stav 3. Člana 94. Poslovnika o radu Doma naroda PSBiH propisuju da "građani mogu podnijeti inicijativu za izmjene i/ili dopune zakona ovlaštenim predlagačima". Upravo to Platforma ovim putem i čini - podnosimo iznova inicijativu svim poslanicima i delegatima u oba doma Parlamentarne skupštine BiH da, kao ovlašteni predlagači, dopune prijedlog izmjena i dopuna Izbornog zakona BiH u dijelu koji se odnosi na Mostar, imajući u vidu javni, odnosno opći interes svih građana Mostara i ostatka BiH u zemlji i dijaspori, a ne stranački interes potpisnika sporazuma u Mostaru 17. juna.
Očekujemo da ćete ozbiljno razmatriti predočenu analizu i prijedloge te u skladu s tim pokazati maksimalnu odgovornost prema budućnosti koju treba graditi na jedinstvenosti i nepodijeljenosti Grada Mostara, kosmopolitizmu, jednakosti građana i etniciteta, nepriznavanju ratnih rezultata, boljoj efikasnosti gradskih organa i tijela, kreiranju dobrog ambijenta za razvoj ekonomije, obrazovanja, nauke, kulture i sporta. Za ovako važno pitanje ostajemo Vam potpuno otvoreni za saradnju.
Analizu sporazuma HDZ BiH-SDA o Mostaru možete pročitati ovdje .