Dan planete Zemlje!

img

Istraživanje ekspertnog savjeta za ljudska prava i izbjeglice

 

Dan planete Zemlje obilježava se 22. aprila, a cilj je da se ljudi podsjete na bitnost kvalitetnog cjelokupnog ekosistema koji direktno utiče na zdravlje i kvalitet života.

Međunarodno-pravni okvir

Zaštita okoliša tek nedavno postaje briga međunarodne zajednice. Nakon Drugog svjetskog rata, obnova ekonomije i trajni mir bili su prvi prioriteti; ovo je obuhvatalo građanska i politička, kao i socijalna i ekonomska ljudska prava. Iako su glavni instrumenti o ljudskim pravima (Univerzalna deklaracija iz 1948. godine, Evropska konvencija o ljudskim pravima 1950., Europska socijalna povelja iz 1961., Međunarodni savezi iz 1966), svi izrađeni mnogo prije nego što se pojavila puna svijest o pitanjima zaštite okoliša, danas je opće prihvaćeno da su ljudska prava i okruženje međusobno povezani.

Od 1972. prva konferencija UN-a o ljudskom okruženju, koja se održala u Stockholmu osvijetlila je odnos između poštivanja ljudskih prava i zaštite okoliša. Preambula Stokholmske deklaracije izjavljuje da su „oba aspekta čovjekovog okruženja, prirodno i umjetno, neophodna za njegovu dobrobit i dobrobit uživanja osnovnih ljudskih prava - čak i samog prava na život “. Nadalje, Prvo načelo Stockholmske deklaracije naglasilo je da „čovjek ima osnovno pravo na slobodu, jednakost i adekvatne uslove života u kvalitetnom okruženju koje omogućava život dostojanstva i blagostanja, i on snosi svečanu odgovornost za zaštitu i poboljšanje okoliša za sadašnje i buduće generacije ”.

Konferencija o okruženju i razvoju u Rio de Janeiru 1992. godine (UNCED) se fokusirala na vezu koja postoji između ljudskih prava i prava okoliša u smislu procesnih prava. Načelo 10. Deklaracije usvojeno tokom Rio konferencije predviđa: “Pitanja zaštite okoliša najbolje je rješavati uz sudjelovanje svih zainteresiranih građana, na relevantnom nivou. Na nacionalnom nivou svaki pojedinac mora imati odgovarajući pristup informacijama koje se tiču okoliša, uključujući informacije o opasnim materijalima i aktivnostima u njihovim zajednicama, i priliku za sudjelovanje u odlučivanju. Države će olakšati i ohrabriti javnu svijest i sudjelovanje stavljajući široko dostupne informacije, efikasan pristup pravosuđu uključujući pravnu zaštitu i pravni lijek.

Energetska zajednica

Energetska zajednica je međunarodna organizacija koja okuplja zemlje Europske unije i njene susjede kako bi stvorila integrirano panevropsko tržište energije. Organizacija je osnovana Ugovorom o osnivanju Energetske zajednice potpisanim u oktobru 2005. godine u Atini u Grčkoj, a na snazi je od jula 2006. godine. Ključni cilj Energetske zajednice je proširiti pravila i principe unutrašnjeg energetskog tržišta EU na zemlje jugoistočne Europe, regije Crnog mora i šire na temelju pravno obvezujućeg okvira.

Zaključivanjem ovog Ugovora, ugovorne strane iz regije se obavezuju da između sebe uspostave zajedničko tržište električne energije i plina koje će funkcionirati po standardima tržišta energije EU sa kojim će se integrirati. To se postiže postepenim preuzimanjem dijelova acquis-a EU, odnosno implementacijom odgovarajućih direktiva i uredbi EU u područjima električne energije, plina, zaštite okoliša, konkurencije, obnovljivih energijskih resursa, energetska efikasnosti, nafte i statistike.

Misija Ugovora o Energetskoj zajednici je:

  • Uspostaviti stabilan regulatorni i tržišni okvir sposoban za privlačenje ulaganja u proizvodnju električne energije i mreže;
  • Stvoriti integrirano tržište energije koje omogućava prekograničnu trgovinu energijom i integraciju s tržištem EU;
  • Povećati sigurnost opskrbe kako bi se osigurala stabilna i kontinuirana opskrba energijom koja je ključna za ekonomski razvoj i socijalnu stabilnost;
  • Poboljšati stanje okoliša u vezi s opskrbom energijom u regiji i poticati korištenje obnovljive energije i energetske učinkovitosti;
  • Razviti konkurenciju na regionalnom nivou i iskoristiti ekonomiju razmjera.

Snažno institucionalno okruženje podržava proces Energetske zajednice. Kao najviše tijelo koje donosi odluke, Ministarsko vijeće sastaje se jednom godišnje kako bi utvrdilo ključne prioritete i usmjerilo provedbu Ugovora. Ugovorom su predviđeni različiti postupci odlučivanja ovisno o tome odnosi li se usvojena mjera samo na ugovorne stranke, ugovorne stranke i nekoliko susjednih država članica EU-a ili ugovorne strane i Evropsku uniju u cjelini.

Rad Ministarskog vijeća priprema Stalna grupa na visokom nivou koja se sastaje svaka tri mjeseca. Parlamentarni plenum energetske zajednice okuplja izabrane članove parlamenata kako bi Energetska zajednica bila bolje opremljena da implementira pravnu stečevinu. Regulatorni odbor Energetske zajednice je koordinaciono tijelo nacionalnih regulatora za energiju. Zamišljen kao platforma za diskusiju, četiri savjetodavna foruma u području električne energije, plina, održivosti i nafte dopunjuju proces. Specijalizirani odbori, radne grupe također podržavaju rad Energetske zajednice. Pored toga, Energetska zajednica redovno sarađuje sa svojim dionicima, uključujući civilno stanovništvo, investitore i donatore.

Međunarodna energetska povelja

U maju 2015. godine, države koje predstavljaju do polovine članstva u UN-u, okupile su se povodom Ministarske (Haag II) konferencije o Međunarodnoj energetskoj povelji. Međunarodna Energetska povelja je politička deklaracija koja je formalno usvojena i potpisana na Konferencija ministara. Zajednički principi su izloženi po pitanju međunarodne saradnje i zajednička područja suradnje u polju energije. Oko 80 država učestvovalo je u pregovorima o Međunarodnoj energetskoj povelji, koji su provedeni tokom cijele 2014. godine u sjedištu Sekretarijata za energetsku povelju u Briselu, Belgija. Pregovori su započeli na osnovu teksta Evropske energetske Povelje koja je usvojena 1991. godine u Hagu (dalje u tekstu: Haag I).

Cilj je bio izraditi tekst koji odražava i moderne energetske izazove, odnosno ambiciju Energetske povelje da igra vodeću ulogu u globalnom upravljanju energijom. Potpisivanjem Međunarodne energetske povelje, države i specijalizirane međuvladine organizacije su dokumentirale svoju posvećenost uspostavljenim principima Povelje, uključujući:

  • političku i ekonomsku saradnju;
  • suverenitet nad energetskim resursima;
  • razvoj efikasnih energetskih tržišta;
  • nediskriminaciju;
  • promociju klime povoljne za rad preduzeća i protok investicija i tehnologija;
  • ekološka pitanja.

    EctHR

ECtHR je već utvrdio u sudskoj praksi, probleme koji se odnose na ljudsku okolinu i koji mogu utjecati na pravo na život (član 2), na pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života kao i doma (član 8), pravo na a pravedno suđenje i pristup sudu (član 6), pravo na primanje i prenos informacija i ideje (član 10.), pravo na efikasan pravni lijek (član 13) i pravo na mirno uživanje posjeda (član 1 Protokola br. 1).

 BH zakonodavstvo u pogledu zaštite životne sredine u Bosni i Hercegovini

 

Koliko je važno pitanje ekologije i zaštite životne sredine, te očuvanja ekologije pokazuje i činjenica da je Evropska unija Vijeću ministara Bosne i Hercegovine postavila pitanja u pogledu zaštite životne sredine. Određenih broj pitanja se tiče zaštite okoliša, te kako je zaštita okoliša regulisana pravnim aktima unutar Bosne i Hercegovine na svim nivoima (kantonalnom, entitetskom, i državnom nivou). Iako Bosna i Hercegovina sadrži normativ u pogledu zaštite životne sredine, te očuvanja ekologije isti se akti provode na terenu rijetko.

Ustav kao pravni izvor za zaštitu životne sredine

 

Ustav Bosne i Hercegovine član IV 4 .a sadrži odredbu u pogledu zaštite okoliša, na nivou entiteta i Brčko Distrikta ova oblast je uređena na određeni način.

Republika Srpska tačnije Ustav Republike Srpske definiše da Republika Srpska uređuje i obezbjeđuje zaštitu životne sredine (Amandman XXXII, tačka 13), odnosno sistem zaštite i unapređivanja životne sredine (Amandman 32 stav 1. tačka 13. na član 68), štiti i podstiče racionalno korišćenje prirodnih bogatstava u cilju zaštite i poboljšanja kvaliteta života i zaštite i obnove sredine (član 64), a čovjek ima pravo na zdravu životnu sredinu i svako je, u skladu sa zakonom, dužan da u okviru svojih mogućnosti štiti i unapređuje životnu sredinu (član 35). Ustavom je definisano da se zakonom uređuje zaštita, korišćenje i upravljanje dobrima od opšteg interesa, kao i plaćanje naknade za korišćenje dobara od opšteg interesa i gradskog građevinskog zemljišta.

Federacija Bosne i Hercegovine tačnije Ustav Federacije Bosne i Hercegovine reguliše oblast zaštite okoline i to u glavi III, članu 2. alineja c., politika zaštite čovjekove okoline je u zajedničkoj nadležnosti između Federacije Bosne i Hercegovine i kantona. Federacija BiH ima 10 kantona. U Ustavu Federacije BiH ne postoji eksplicitna odredba koja definiše nadležnost za održivi razvoj, već se kao relevantno u glavi III, član 1.alineje d. i i., kao isključiva nadležnost FBiH navodi utvrđivanje ekonomske i energetske politike.
Brčko distrikt BiH članom 8. Statuta Brčko distrikta BiH definisana je nadležnost Brčko distrikta BiH za oblast zaštite životne sredine.

                                                        Zakoni kao pravni izvori za zaštitu životne sredine

Ne postoji okvirni zakon o zaštiti okoline na nivou BiH, ali postoji Zakon o ministarstvima i drugim tijelima BiH, kojim se:  članom 8. daju nadležnosti Ministarstvu vanjskih poslova BiH za provođenje utvrđene - politike BiH, rad na razvoju međunarodnih odnosa u skladu sa stavovima i smjernicama Predsjedništva BiH i predlaganju stavova o pitanjima od interesa za spoljno političke aktivnosti i međunarodni položaj BiH, članom 9. daju nadležnosti Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH za - definisanje politika, osnovnih principa, koordinaciju djelatnosti i usklađivanje planova entitetskih tijela, vlasti i institucija na međunarodnom planu u područjima poljoprivrede, energetike, zaštite životne sredine, razvoja i korišćenja prirodnih resursa, turizma. U sastavu ovog ministarstva je Kancelarija za veterinarstvo za BiH kao upravna organizacija, Uprava za zaštitu zdravlja bilja BiH.

  1. Zakon o zaštiti prirode koji uređuje obnovu, zaštitu, čuvanje i održivi razvoj pejzaža, prirodnih područja, biljaka, životinja i njihovih staništa, zemljišta, minerala i fosila i drugih komponenti prirode, koje čine dio životne sredine;
  2. 2. Zakon o zaštiti vazduha koji uređuje zaštitu vazduha od zagađivanja radi zaštite zdravlja ljudi, klime i životne sredine od štetnog uticaja zagađenog vazduha (zaštita vazduha od zagađivanja prouzrokovanog radioaktivnim materijama, industrijskim nesrećama i elementarnim nepogodama, uređuje se posebnim zakonom);
  3. Zakon o upravljanju otpadom koji uređuje kategorije otpada, upravljanje otpadom radi podsticanja i obezbjeđivanje sprečavanja nastajanja otpada, prerada otpada za ponovnu upotrebu i reciklažu i sl.;
  4. Zakon o Fondu za zaštitu životne sredine čiji je zadatak prikupljanje i distribucija finansijskih sredstava za zaštitu životne sredine na području RS; .
  5. Zakon o komunalnim djelatnostima kojim su uređene komunalne djelatnosti od posebnog javnog interesa, organizacija obavljanja komunalnih djelatnosti i način njihovog finansiranja u RS;
  6. Zakon o nacionalnim parkovima kojim su uređena pitanja od značaja za zaštitu, razvoj, unapređenje, upravljanje, finansiranje i održivo korišćenje nacionalnih parkova na teritoriji Republike Srpske;
  7. Zakon o vodama kojim su uređena pitanja integralnog upravljanja vodama unutar teritorije Republike Srpske;
  8. Zakon o poljoprivrednom zemljištu koji uređuje planiranje, zaštita, uređenje i korišćenje poljoprivrednog zemljišta i druga pitanja od značaja za zaštitu, uređenje i korišćenje poljoprivrednog dobra od opšteg interesa;
  9. Zakon o sredstvima za zaštitu bilja kojim je uređena oblast zaštite bilja i obavljanje poslova od javnog interesa u oblasti sredstava za zaštitu bilja;
  10. Zakon o mineralnim đubrivima kojim se uređuju oblast mineralnih đubriva i njihovog razvrstavanja, zahtjeva za kvalitet, ispitivanje, fitosanitarna kontrola i sl., ali i u kontekstu zastite životne sredine;
  11. Zakon o šumama uređuje politike u oblasti upravljanja i gazdovanja šumama i šumskim zemljištem u RS i druga pitanja od značaja za šumu i šumsko zemljište.
  12. Zakon o reproduktivnom materijalu šumskog drveća koji definiše politike polaznog i reproduktivnog materijala šumskog drveća u kontekstu vrednovanja i priznavanja polaznog materijala, proizvodnje, kontrole, prometa i upotrebe;
  13. Zakon o ribarstvu koji uređuje oblast gajenja i zaštite riba, ribolov, promet i korišcenje ribe, riblje ikre, rakova i drugih životinja u ribolovnim vodama u RS i sl.;
  14. Zakon o lovstvu uređuje upravljanje lovnim resursima, gazdovanje lovištem, vlasništvo na divljači, sistematska kategorizacija divljači i njena zaštita, lovišta i sl;
  15. Zakon o hemikalijama kojim se uređuju klasifikacija, pakovanje i obilježavanje opasnih hemikalija, razmjena podataka o hemikalijama, ograničenja i zabrane supstanci koje izazivaju zabrinutost, uslovi za uvoz i izvoz hemikalija i sl.;
  16. 17. Zakon o biocidima koji uređuju uslove stavljanja na tržište i korišćenja biocida, a koji se odnose na procjenu rizika i efikasnosti biocida radi donošenja dozvole za stavljanje biocida na tržište, istraživanje i razvoj, uslovi za uvoz i bezbjedno korišćenje i sl.;
  17. Zakon o uređenju prostora i građenju koji uređuju osnove organizacije, planiranja i uređenja prostora, lokacijske uslove, odobravanje građenja i sl.;
  18. Zakon o energetici koji uređuje osnovi energetske politike RS i obezbijeđenje preduslova za sigurno i kvalitetno snabdijevanje kupaca energijom po načelima konkurentskog energetskog tržišta i održivog razvoja, uz efikasno korišćenje energije i zaštitu životne sredine;
  19. Zakon o rudarstvu Republike Srpske koji uređuju uslove i način eksploatacije rudnog bogatstva u zemlji i na njenoj površini, riječnom i jezerskom dnu ili ispod njega i druga pitanja koja se odnose na korišćenje mineralnih sirovina na teritoriji RS a uzimajući u obzir zaštitu životne sredine i održivi razvoj;
  20. Zakona o geološkim istraživanjima Republike Srpske koji uređuju predmet i cilj geoloških istraživanja, uslove i način njihovog programiranja, projektovanja i izvođenja;
  21. Zakon o nafti i derivatima nafte i Zakon o cjevovodnom transportu gasovitih i tečnih ugljovodonika i distribuciji gasovitih ugljovodonika koji uređuju djelatnosti u oblasti nafte i derivata nafte i transporta i distribucije gasovitih i tečnih ugljovodonika, uslove za sigurno snabdijevanje i transport, građenje, korišćenje i održavanje energetske objekte u skladu sa propisima u oblasti zaštite životne sredine;
  22. Zakon o gasu uređuju djelatnosti u oblasti prirodnog gasa, uslove za sigurno snabdijevanje, građenje, korišćenje i održavanje energetske objekte u skladu i sa propisima u oblasti zaštite životne sredine;
  23. Zakon o turizmu takođe tretira oblast zaštite životne sredine u kontekstu utvrđivanja politika turizma u RS, održivog razvoja turizma, sprovođenja jedinstvenih standarda za pružanje usluga u turizmu, uz obezbjeđenje efikasnog korišćenja turističkih prostora i vrijednosti.

Federacija BiH U FBiH kao krovni zakon za zaštitu okoliša (lex generalis) donesen je Zakon o zaštiti okoliša FBiH, prema kojem su doneseni sljedeći posebni (lex specialis) zakoni: 

  1. Zakon o zaštiti prirode
  2. Zakon o zaštiti zraka
  3. Zakon o upravljanju otpadom
  4. Zakon o Fondu za zaštitu okoliša FBiH
  5. Zakon o zaštiti od buke
  6. Pitanje zaštite voda je obuhvaćeno Zakonom o vodama koji je u nadležnosti  Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, a Federalno ministarstvo okoliša i turizma ima odgovarajuće povezane nadležnosti prema ovom Zakonu. Slični zakoni postoje i u kantonima kojih u FBiH ima deset (10). Brčko distrikt BiH

Za područje BD BiH na snazi je: Zakon o zaštiti životne sredine Brčko distrikta BiH je osnovni zakon u ovoj oblasti u i osnova je za donošenje drugih propisa koji se odnose na zaštitu životne sredine. Zakon je prvi put donesen 2004.godine (imao je 3 izmjene i dopune). Ovim Zakonom uređuje se zaštita životne sredine radi njenog očuvanja, smanjivanja rizika za život i zdravlje ljudi, te osiguravanja i poboljšavanja kvaliteta života, zaštita svih elemenata životne sredine, informisanje i pristup informacijama u oblasti zaštite životne sredine, planiranje i zaštita životne sredine, strateška procjena uticaja i procjena uticaja na životnu sredinu, postupak izdavanja ekoloških dozvola i sprečavanja nesreća velikih razmjera.

Zagađenost u BiH

U Bosni i Hercegovini  su prisutna različita zagađenja prirode, a najizraženije su: zagađenost zraka, vode i tla.

Na osnovu izvještaja FHMZ (Federalni hidrometereološki zavod BiH) u januaru 2020 svjedočili smo katastrofalnoj zagađenosti zraka u Sarajevu kao i u drugim gradovima Bosne i Hercegovine.

Jedan od najvećih zagađivača su grijanje na ugalj jer većina bh gradova nema izgrađenu daljinsku mrežu grijanja što prisiljava stanovništvo da koriste privatna ložišta kao izvor toplotne energije, koja dodatno povećava koncentraciju ugljendioksida daleko iznad normalnog. Na osnovu mjerenja Eko Akcija najzagađeniji grad u BiH u to vrijeme bio je Visoko sa indeksom kvaliteta 316, te je označeno kao opasan. Ilijaš i Lukavac označeni su kao mjesta sa vrlo nezdravim zrakom. Alarmantno stanje je bilo i u Tuzli gdje vrijednost štetnih PM čestica je dostizao 750, dok je normalna vrijednost 50, a slična situacija je i u drugim gradovima Bosne i Hercegovine tako da veliki broj stanovništva udiše opake lebdece PM čestice,

Izvještaj AQI, (utvrđivanje indeksa kvaliteta zraka oktobar 2019 god.) procjenjuje da u BiH od posljedica izloženosti ambijentalnom zagađenju zraka s PM2.5 svake godine prerano umre oko 3.300 ljudi. Oko 16 posto ovog tereta bolesti otpada na Sarajevo i Banjaluku. Ova analiza pokazuje da se 9 posto ukupnog godišnjeg mortaliteta u BiH može pripisati zagađenju zraka.

Termoelektrane u BiH emitiraju veliku količinu  emisija SO2, NOx i CO2 u atmosferu, zbog čega je neophodno implementirati odgovarajuće mjere po preporukama Evropske Unije.

Osim zagađivanja zraka postoji jos jedan ozbiljan problem, a to je zagađenje vode. Ispusti otpadnih voda značajno zagađuju tekuće vode i to dovodi do visokog rizika od sekundarne kontaminacije vode. Jedan od najpoznatijih slučajeva ovakvog zagađenja u skorije vrijeme je slučaj kompanije GIKIL Lukavac, što je jasan pokazatelj da vlast u BiH ne vrši preventivnu kontrolu otpadnih i industrijskih voda.

Bosna i Hercegovina nema jedinstven plan odlaganja smeća na bezbijedan i zdrav način za ljude i prirodu, zbog čega se procjenjuje da svaka opština u Bosni i Hercegovini ima najmanje jednu divlju deponiju na svom teritoriju. Pored većih deponija za koje su odgovorne općinske vlasti, postoji i veliki broj manjih deponija koje su nastale neadekvatnim odlaganjem smeća od strane građana. Najveći broj deponija nalazi se uz rijeke i jezera, kao i u šumama što uzrokuje zagađenje tla i prirodnih voda, čime je direktno ugrožen biljni i životinjski svijet.

Rješavanje ovih problema je dugoročan proces koji zahtjeva ogromna finansijska sredstva i cilj je da se nađe harmonija između industrije i zdrave okoline.

Uticaj pandemije COVID-19 na prirodu 

Mjere koje su sprovele države s ciljem prevencije širenja korona virusa, uticale su na znatno poboljšanje kvalitete zraka u svijetu. Naučna istraživanja ukazuju da su osobe izložene zagađenom zraku znatno ugroženije u borbi protiv infekcija korona virusa, ali i pojavi drugih respiratornih oboljenja. Sve ovo ukazuje na potrebu za korištenje obnovljivih izvora energije.

Satelitski snimci koje su objavile NASA i Evropska svemirska agencija pokazuju izrazito smanjenje emisije azot dioksida (NO2) u periodu od januara i februara 2020.godine u zemljama koje su teško pogođene pandemijom COVID-19, kao što su: Kina, Italija i Indija.

Zbog pojave prioriteta, kao što su ulaganje novca u poboljšanje zdravstva i očuvanja ekonomije, konkretne mjere na očuvanju čistoće zraka, voda i tla su trenutno nemoguće, ali je jasno da je očuvanje cjelokupnog ekosistema u svijetu i Bosni i Hercegovini neophodno za očuvanje zdravlja ljudi.

Obzirom da se korona virus na različitim površinama može zadržati i po nekoliko dana, CDC je izdao set preporuka za upravljanje i odlaganje medicinskog otpada koji je povezan sa korona virusom jer nepravilno odlaganje zaraznog otpada može uzrkokovati dodatno širenje pandemije. S tim u vezi, države su dužne donijeti set obavezujućih mjera za sve zdravstvene ustanove za odlaganje ovakvog medicinskog otpada.

PREPORUKE:

  • Hitna mjera: kreirati jedinstven pravilnik za odlaganjem medicinskog otpada koji je povezan sa korona virusom, a koji će biti obavezujući za sve zdravstvene ustanove.
  • Implementacija međunarodnih preporuka kao obavezujućih.
  • Definisati jasnije zakonodavstvo na nivou Bosne i Hercegovine jer zrak i voda ne poznaju granice. Uspostaviti kontrolu nad sprovođenjem postojećih zakona, te primjena sankcija za njihovo nepoštivanje.
  • Poduzeti blagovremene mjere za sprečavanje onečišćenja zraka u zimskom periodu, a ne tokom i nakon nastanka problema.
  • Uspostaviti strožiju kontrolu nad industrijskim otpadnim vodama.
  • Kontrola i sanacija divljih deponija, te izgradnja kontrolisanih deponija sa adekvatnim odlaganjem smeća za bezbjednost života i zdravlja ljudi.
  • Buđenje svijesti građana o opasnostima neadekvatno odloženog smeća u prirodu.


                                                                                   ZAKLJUČAK  

Jedan od bitnih elemenata koji direktno utiče na kvalitet života i zdravlje ljudi jeste sredina u kojoj svakodnevno živimo. Kisik i voda kao osnovni izvori života na Zemlji predstavljaju najveće bogatstvo koje moramo čuvati, a njihovo očuvanje predstavlja globalni zadatak u kojem ulogu ima svaki čovjek kao pojedinac. Obzirom da zrak i voda ne poznaju državne i kontinentalne granice, ovaj problem se mora rješavati zajedno, kroz rad međunarodnih organizacija i država kao članica.                
Bitno je uspostaviti globalni sistem proizvodnje energije koristeći obnovljivu energiju ili ,,najbezbolnije'' resurse jer je jasno da ćemo u industrijskoj trci i postignućima, paralelno narušiti zdravlje ljudi, životinja i biljaka.

Bosna i Hercegovina je jedna od najzagađenijih država u Evropi. Iako imamo bogato zakonodavstvo koje uređuje ovu oblast, situacija na terenu pokazuje da se ti zakoni ne primjenjuju, a njihova kontrola i sankcije za njihovo kršenje skoro i da ne postoje.

Pandemija COVID-19 je samo jedan pokazatelj opasnosti globalnog problema, kada svako ljudsko pravo postane precijenjeno jer sve se nažalost svodi na borbu za preživljavanje.